Fabrike u zemljama Globalnog juga prisiljavaju radnike da nose GoPro kamere tokom smene kako bi snimci služili za obuku humanoidnih robota. Radnici, uključujući 32‑godišnju Lalitu iz okolini Delhija, prijavljuju pojačan nadzor, strah i nedostatak informisanog pristanka dok poslodavci prikupljaju terabajte materijala. AI modeli analiziraju hiljade sati snimaka kako bi naučili ljudske pokrete, što vodi koncentraciji podataka i profita kod nekoliko kompanija i povećava rizik od gubitka posla za niskoplaćene radnike.
Fabrike Stavljaju Kamere Na Radnike Da Snimaju Posao — Snimci Se Koriste Za Trening Robota Koji Bi Ih Mogli Zameniti

Danas u fabrikama i radionicama širom Globalnog juga radnici i radnice ne rade samo svoj posao — oni ga istovremeno snimaju kako bi ti snimci služili za obuku humanoidnih robota koji bi jednog dana mogli da ih zamene.
Novinarsko izveštavanje The Guardiana otkriva da neke fabrike zahtevaju od zaposlenih da tokom smene nose GoPro kamere na glavi. Iako je oprema u početku izazivala smeh, radnici brzo postaju oprezniji i tihi pod stalnim nadzorom: „Isprva nam je bilo smešno zbog izgleda sa tom opremom“, kaže 32-godišnja Lalita, radnica iz oblasti oko Delhija. „Na način na koji ljudi montiraju CCTV kameru na zid, montirali su je i na nas.“
Šta se snima i zašto: Poslodavci prikupljaju velike količine video-materijala — često terabajte — bez jasnog objašnjenja radnicima šta će se sa tim podacima dogoditi. Zvanični cilj koji navode tehnološke kompanije jeste obuka naprednih AI modela (tzv. vision-language-action modeli) koji analiziraju hiljade sati snimaka da bi naučili da predviđaju i oponašaju ljudske pokrete: redosled pokreta ruku, položaj tela i fine motorike potrebne za zadatke poput prišivanja dugmeta.
Posledice po radnike i ekonomiju: Ove prakse dodatno konsoliduju podatke i profit u rukama malog broja kompanija za robotiku i njihovih partnerskih proizvođača, dok radnici ostaju nisko plaćeni, izloženi masovnom nadzoru i potencijalnom gubitku posla. Generisanje trening-podataka postalo je nova, često neplaćena ili slabo plaćena, vrsta rada koja povećava prihode vlasnika pogona i tehnoloških firmi.
Etika, privatnost i regulativa: Radnici tvrde da nisu dobijali jasne informacije niti pristali na takvo prikupljanje podataka, što pokreće pitanja o pravu na privatnost, slobodi govora na radnom mestu i obaveznom informisanom pristanku. Dugoročno, transparentnost u vezi sa upotrebom prikupljenih snimaka, pravna zaštita radnika i kolektivni odgovori (sindikati, regulatorne mere) biće ključni za ublažavanje štetnih efekata.
Gde smo sada i šta očekivati: Iako je tehnički izazov da humanoidni roboti u potpunosti zamene ljude na mnogim radnim mestima i dalje veliki, jasno je da kompanije već investiraju u sistem koji koristi stvarne radnike kao izvore podataka za automatizaciju. Dokle god se to radi bez transparentnosti i zaštite prava zaposlenih, rizik od koncentracije moći i daljeg pogoršanja uslova rada ostaje visok.
„Kao da su postavili kameru na zid — samo što je kamera na nama“, kaže Lalita, sumirajući osećaj stalnog nadzora koji vlada na pogonu.
Mogući koraci napred: Jasne politike o informisanom pristanku pri prikupljanju podataka, ograničenja za upotrebu snimaka u komercijalnoj obuci AI modela, veća odgovornost kompanija koje kupuju podatke i aktivnije učešće radničkih organizacija mogu umanjiti štetne posledice. Javna debata i regulatorna reakcija bi trebalo da prate tehnološki napredak kako bi zaštitile ranjive grupe radnika.
Pomozite nam da budemo bolji.


































