Helsinki je nakon više decenija strateškog planiranja i ulaganja zabeležio 12 meseci bez ijedne saobraćajne smrti između 2024. i 2025. i dodatnih devet meseci bez smrtnog ishoda. Ključne mere uključuju ograničenje brzine na 30 km/h, 70 automatskih radarskih kamera, ~€35 miliona ulaganja u pešačku i biciklističku infrastrukturu i snažne komunikacione kampanje. Grad planira zabranu pristupa privatnim automobilima oko Centralne železničke stanice od 2030. kao deo šire strategije unapređenja bezbednosti.
Godina Bez Ijedne Smrti: Kako Je Helsinki Postao Svetski Model Bezbednosti Saobraćaja

Posle četiri decenije planiranja i ulaganja, Helsinki je postigao izuzetan rezultat: između 2024. i 2025. zabeleženo je 12 uzastopnih meseci bez ijedne saobraćajne smrti, a do trenutka snimanja izveštaja prošlo je još devet meseci bez smrtnog ishoda. Ovo postignuće predstavlja primer koji mnogi veliki gradovi mogu da prouče i prilagode svojim okolnostima.
Ključne mere i investicije
Osnov uspeha leži u kombinaciji urbanog planiranja i mera usmerenih na bezbedno ponašanje učesnika u saobraćaju. Grad je:
- smanjio brzinu na većini ulica na 30 km/h (meru uvela pre oko 20 godina);
- uložio značajna sredstva u pešaku i biciklističku infrastrukturu, uključujući tunele i mostove isključivo za pešake i bicikliste;
- uložio oko €35 miliona u biciklističku i pešačku infrastrukturu prošle godine, što iznosi približno 13% budžeta za saobraćajne investicije;
- postavio 70 automatskih radarskih kamera i pojačao saobraćajne kontrole;
- provodio intenzivne komunikacione kampanje koje su ostvarile oko 30 miliona pregleda na društvenim mrežama.
Planovi za budućnost i društveni konsenzus
Grad planira dalje smanjenje uloge privatnih automobila — od 2030. najavljena je zabrana pristupa privatnim vozilima u zoni oko Centralne železničke stanice. Kao što ističu lokalni stručnjaci, ključ uspeha nije samo infrastruktura već i prihvatanje promena od strane građana.
„Važno je unapred postaviti ciljeve i dosledno raditi na njihovom ostvarenju. Počnite s ograničenjem brzine – to daje najbrže rezultate“, kaže Roni Utriainen, saobraćajni inženjer iz Urbanog odeljenja Grada Helsinkija.
Šta drugi gradovi mogu da nauče
Helsinki pokazuje da kombinacija nižih brzina, kvalitetne pešačko-biciklističke mreže, efikasnog javnog prevoza, automatskog nadzora i snažnih komunikacionih kampanja može znatno smanjiti smrtnost u saobraćaju. Iako su evropske prestonice različitih veličina, principi su prenosivi i primenljivi uz adaptaciju lokalnim uslovima.
Zaključak: Helsinki je demonstrirao da se vizija nulte smrtosti u saobraćaju postiže dugoročnim planiranjem, odlučnim odlukama o saobraćaju i širenjem društvenog konsenzusa o tome šta je prihvatljivo u javnom prostoru.
Pomozite nam da budemo bolji.


































