Novo istraživanje izmerilo je sprintove 258 vrsta paukova i otkrilo da huntsman iz roda Heteropoda iz Kvinslenda dostiže gotovo 3,6 m/s (~8 mph) — brže od prosečnog džogera. Analiza pokazuje da relativna dužina nogu ima veći uticaj na brzinu nego vitkost nogu, dok su kopneni grabljivci najbrži u odnosu na veličinu. Studija, objavljena kao preprint na bioRxiv, ističe značaj eksperimentalnih podataka uz rastuću upotrebu AI u nauci.
Najbrži Pauk Na Svetu Otkriven: Huntsman Iz Kvinslenda Dostiže Skoro 3,6 m/s

Ako vam pauci deluju jezivo, ova vest možda neće pomoći — novo istraživanje je izmerilo sprintove 258 vrsta paukova i otkrilo da pojedine vrste mogu lako dohvatiti prosečnog čoveka koji hoda ili čak džogira.
U laboratorijskim uslovima istraživači su koristili kameru i milimetarsku mrežu zalepljenu na plastičnu tacnu ili metalnu ploču kako bi precizno izmerili koji pauk prelazi između dve tačke najbrže. Na vrhu liste našao se predstavnik roda Heteropoda (tzv. huntsman pauk) iz Kvinslenda, Australija, koji je dostigao brzinu od gotovo 3,6 m/s — što je oko 8 mph i više od prosečne brzine laganog trčanja kod ljudi (4–6 mph).
Šta je utvrđeno?
Istraživanje nije bilo samo takmičenje u brzini: cilj je bio da se razume kako evolucija i anatomija utiču na locomotorne performanse paukova. Ključni nalazi su:
- Veći pauci su generalno brži, ali postoje značajni izuzeci.
- Relativna dužina nogu korelira sa većom brzinom — duže noge imaju veći uticaj od njihove vitkosti.
- Kopneni grabljivci (spiders koji aktivno love po tlu) su najbrži u odnosu na svoju veličinu.
- Novije filogenetske linije pokazuju veću varijaciju u brzini nego starije linije.
Poređenje sa poznatim rekordom
Iako je zvanični „svetski rekorder“ po brzini često naveden marokanski flic‑flac pauk Cebrennus rechenbergi zbog svojeg kotrljajućeg pokreta, ta akrobatska kotrljanja nisu ekvivalentno merenju sprinta u okviru ove studije. Prosečna maksimalna brzina C. rechenbergi iznosi oko 1,7 m/s, što pokazuje da su direktna merenja sprinta dala nove uvide u sposobnosti drugih vrsta.
Neočekivane proporcije
Jedan ilustrativan primer je sitni narandžasti goblin pauk Oonops pulcher, koji teži oko 30.000 puta manje od rekordnog huntsman‑a, ali mu je top brzina bila samo oko 18 puta manja. To ukazuje da najbrže životinje nisu nužno najmanje ili najveće — bitne su fizičke i anatomske granice mišićne snage i konstrukcije tela.
"Snažna sposobnost trčanja, kada se uzme u obzir veličina tela i zajedničko poreklo vrsta, bila je povezana sa relativno dužim nogama i, u manjoj meri, sa ekologijom," pišu autori u preprintu koji još čeka recenziju.
Biomahaničar David Labonte sa Imperial College London istakao je za New Scientist da je fizički kontekst — odnosno kako je način života oblikovao telo vrste — presudan: "Gepard, recimo, lako nadmašuje većinu pasa slične veličine, jer je njegova anatomija optimizovana za brzinu."
Značaj i dalje smernice
Autori naglašavaju važnost eksperimentalnih podataka iz realnog sveta u vreme kada mašinsko učenje i AI sve više utiču na istraživanja. Studija je objavljena kao preprint na serveru bioRxiv i čeka službenu recenziju. Ovo je dosad najopsežnije kvantifikovanje brzina paukova i daje vredne uvide u to kako morfologija, ekologija i filogenija zajedno oblikuju locomotorne sposobnosti.
Napomena: Članak je prošao fakt‑čeking i uređivanje (Rachel Garner, Clare Watson) prema izvornoj objavi.
Pomozite nam da budemo bolji.




























