Istraživači UC Berkeley identifikovali su u hipotalamusu krug koji povezuje dubok non-REM san sa talasom oslobađanja hormona rasta. Studija na miševima otkriva dva neurohemijska signala koja kontrolišu hormon rasta na suprotne načine, objašnjavajući zašto dubok san izaziva njegov nagli porast. Nalaz objašnjava vezu između lošeg sna i rizika od gojaznosti i dijabetesa, a može imati i implikacije za istraživanja neurodegenerativnih bolesti.
Kako Dubok San Podstiče Hormon Rasta: Otkriven Hipotalamički Krug Koji Gradi Mišiće i Sagoreva Mast

Istraživači sa University of California, Berkeley identifikovali su specifičan moždani krug u hipotalamusu koji povezuje dubok, non-REM san sa oslobađanjem hormona rasta — hormona koji učestvuje u izgradnji mišićne mase i regulaciji masnog tkiva i šećera u krvi. Rad je objavljen u časopisu Cell i zasnovan je na eksperimentima na miševima.
Ključni nalazi
Tim je otkrio dve grupe nervnih ćelija i dva neurohemijska signala koji kontrolišu oslobađanje hormona rasta na suprotne načine: jedno dejstvo podstiče lučenje hormona, dok drugo deluje kao kočnica. Tokom REM faze oba signala rastu, dok u dubokom non-REM snu "kočeći" signal opada, a "podsticajni" signal blago raste, što dovodi do talasa oslobađanja hormona rasta.
Povratna veza između sna i hormona
Istraživači su takođe pronašli da sam porast hormona rasta utiče na stanje budnosti: umeren porast pomaže buđenju, ali prevelika koncentracija može ponovo izazvati pospanost. Drugim rečima, san pokreće oslobađanje hormona koji zatim učestvuje u regulaciji prelaza između sna i buđenja.
Zašto je ovo važno
Pošto hormon rasta utiče na metabolizam masti i regulaciju šećera, poremećaji ovog mehanizma povezani su sa većim rizikom od gojaznosti, dijabetesa i kardiovaskularnih oboljenja. Otkriveni krug takođe utiče na moždane regije povezane sa budnošću i kognitivnim funkcijama, pa otkriće može imati buduće implikacije za istraživanja neurodegenerativnih bolesti kao što su Alzheimer i Parkinson.
Ograničenja i sledeći koraci
Važno je naglasiti da su nalazi dobijeni na miševima, pa su potrebne dodatne studije kako bi se utvrdilo koliko se mehanizam prelama u ljudskom mozgu. Autori rada i nezavisni stručnjaci ističu potencijal za razvoj novih terapija za poremećaje sna povezane sa metaboličkim bolestima, ali i potrebu za oprezom pri prenošenju zaključaka na kliničku primenu.
Izvor: Rad objavljen u časopisu Cell i izveštaj na Science Daily.
Pomozite nam da budemo bolji.

























