Sažetak: Autor upozorava da je opasno zaključivati da je Rusija već poražena — sukob se pretvara u rat istrošenosti u kome taktički uspesi ne znače nužno stratešku pobedu. Ishod će zavisiti od izdržljivosti društava, industrijskih i logističkih kapaciteta i trajne međunarodne podrške. Ključno je ko može duže podneti teret sukoba i ko je spreman da oblikuje novu stratešku viziju Evrope.
Ne Pretpostavljajte Da Je Rusija Izgubila Rat: Zašto Sukob Prelazi U Rat Istrošenosti

Sve veći broj zapadnih analitičara tvrdi da je Rusija već izgubila rat u Ukrajini. Oni ukazuju na uspešne ukrajinske udare po logistici i kritičnoj infrastrukturi i na postepeno pogoršanje ruske vojne pozicije kao znakove da se sukob približava kraju.
To je, međutim, pojednostavljeno i potencijalno opasno tumačenje.
Rat Istrošenosti, Ne Brzih Prodora
Moderno bojište više ne nagrađuje taktičke pobede onako kako je to nekada bio slučaj. Napredak u tehnologijama bespilotnih letelica, preciznim udarima i nadzoru promenio je dinamiku sukoba: odlučujući prodori su znatno teži, a borbe se sve više vode u stilu istrošenosti.
Svaki taktički dobitak sada dolazi uz visoku cenu. Pozicije se mogu osvojiti, ali ih je teško zadržati, snabdeti i evakuisati povređene pod stalnim nadzorom i pretnjom udara. Napredak se meri metrima, a ne kilometrima, i često nije proporcionalan uloženom trošku.
Udari Van Fronta I Njihova Ograničenja
Ukrajinski napadi na rusku logistiku i kritičnu infrastrukturu nanose stvarnu štetu Moskvi i otežavaju njeno strateško pozicioniranje. Ipak, takvi napadi su skupi, tehnološki zahtevni i recipročni: Rusija i dalje poseduje sredstava da uzvrati i nanese značajne štete.
Zbog toga je bojište svedeno na nešto nalik ravnoteži — ni Rusija nema kapacitet da totalno pokori Ukrajinu, ali ni Ukrajina trenutno nema sredstva da silom povrati svu okupiranu teritoriju.
Politički Ciljevi, Izdržljivost I Međunarodna Podrška
Ako se kao merilo koristi ostvarenje prvobitnih političkih ciljeva Kremlja, Rusija nije uspela da ih ispuni. Ipak, poraz znači više od neispunjenih ambicija: Moskva i dalje kontroliše velike delove ukrajinske teritorije i pokazuje nameru da nastavi sukob pod povoljnijim uslovima.
Ukrajina jeste sprečila ključne ruske ciljeve i naneli su ozbiljne udarce ruskoj ekonomiji i vojsci. Međutim, ostaje zavisna od zapadne finansijske i vojne pomoći i suočava se sa unutrašnjim pritiscima koji ograničavaju mogućnost konačnog vojnog odlučivanja.
U toj situaciji presudna varijabla postaje međunarodna podrška. Političke promene u Vašingtonu i podeljena evroatlantska scena podstiču zabrinutost da li se današnji nivo pomoći može održati neograničeno. Diplomatski skupovi i simbolične demonstracije jedinstva ne moraju automatski značiti trajnu političku volju za dugoročni sukob.
Širi Pojam Bezbednosti
Rat se više ne svodi samo na liniju kontakta. Sukob je proširen na nadmetanje oko logistike, industrijskog kapaciteta, protivvazdušne odbrane i otpornosti društava. Čak i teritorija sama po sebi gubi raniji, jednostavan značaj: fizička okupacija ne garantuje stratešku bezbednost, što ilustruju pritisci na kopneni koridor ka Krimu i prekidi u snabdevanju.
To pojačava pregovaračku poziciju Ukrajine, ali ne uklanja rizik stalnih udara na ukrajinske gradove i infrastrukturu. Investicije u protivvazdušnu odbranu i civilnu otpornost postaju podjednako važne kao borbe na frontu.
Uloga NATO-a I Potreba Za Novom Strategijom
U traženju trajnog rešenja razgovor se vraća na NATO. Alijansa ostaje ključni stub podrške Ukrajini, ali rat je otvorio pitanje da li je tradicionalna strateška kultura NATO-a — sa jakim fokusom na izbegavanje eskalacije — adekvatna za konflikte 21. veka.
Tehnologije dronova, precizni udari, sajber-sfere i brzo tehnološko osavremenjavanje zahtevaju fleksibilniji pristup odvraćanju i kolektivnoj odbrani. Bez toga, bezbednosna arhitektura Evrope rizikuje da zaostane za realnim zahtevima modernog ratovanja.
Zaključak
Ratovi istrošenosti ne daju jasne, brze pobednike — odlučuje izdržljivost društava i njihova sposobnost da podnesu ekonomski, vojni i psihološki teret sukoba, uz održavanje međunarodne podrške. Umesto da se fiksiramo samo na dnevna pomeranja fronta, ključno je pratiti industrijske rezerve, logistiku, politiku i solidarnost saveznika — to će odrediti kako i kada će sukob završiti.
Autor: Valerii Zaluzhnyi, ambasador Ukrajine u Ujedinjenom Kraljevstvu i bivši načelnik Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine.
Pomozite nam da budemo bolji.




























