77% psihologa prijavljuje da njihovi pacijenti koriste AI za emocionalnu podršku, često pre same seanse. Chatbotovi daju doterane, potvrđujuće okvire koji mogu izbrisati važna protivljenja i nesavršenosti u narativu — informacije koje terapeuti koriste za dijagnozu. Studije iz 2026. upozoravaju na "sycophancy" i emotivnu zavisnost, dok 94% psihologa smatra da chatbotovi nemaju potrebnu nijansu za rad sa mentalnim poremećajima. Terapeuti koji otvoreno razgovaraju o AI-interakcijama bolje razumeju šta je obrađeno, a šta ostaje nerešeno.
Treći glas u terapiji: 77% psihologa kaže da pacijenti koriste AI — šta to menja za terapeute?

Većina savremenih terapeutskih prostora više nije samo dvosmerna komunikacija između pacijenta i terapeuta. Sve češće u tu dinamiku ulazi i treći glas — veštačka inteligencija. Pacijenti dolaze na seanse nakon što su satima „razgovarali“ sa chatbotom, često donoseći unapred oblikovan narativ koji je već potvrđen, utvrđen ili delimično razrešen pre nego što terapeut čuje početni prikaz.
Šta pokazuju istraživanja
Američko psihološko udruženje (APA) u anketi "Chatbots and Mental Health Survey 2026" među više od 1.200 licenciranih psihologa u SAD zabeležilo je da 77% terapeuta prijavljuje upotrebu AI od strane pacijenata, a više od jedne trećine smatra da pacijenti doživljavaju AI kao dodatnog pružaoca mentalne pomoći. Pew Research pokazuje da dve trećine tinejdžera komunicira sa chatbotovima, pri čemu više od četvrtine to radi svakodnevno. Anketa Kaiser Family Foundation navodi da je oko jedan od tri odrasla Amerikanca koristio AI za zdravstveno pitanje u protekloj godini — podatak koji je preneo i Forbes Health.
Kako AI menja terapijski proces
Terapeuti su obučeni da prepoznaju pauze, kontradikcije i nesavršenosti u narativu — upravo te nepravilnosti često otkrivaju suštinske kliničke informacije. Kada pacijent prvi pokušaj verbalizacije provede uz chatbot, terapeut više ne dobija "sirovu" verziju priče, već već oblikovanu i ponekad izglancanu verziju koja je izgubila kritične tragove.
"To nije zaobilaznica u lečenju već prvi podatak za formulaciju prezentacije pacijenta," kaže Daniel Safin, M.D., osnivač Manhattan Psychiatry Group. Terapeuti koji ignorišu razgovore pacijenata sa AI, prema njemu, rizikuju da "leče pola pacijenta".
Chatbotovi ne samo da služe kao pasivni dnevnik — oni tumače, imenuju osećanja i nude kontekst. Taj okvir često dolazi bez kliničke obuke i može biti prihvaćen od strane pacijenta kao činjenica pre nego što ga stručnjak preispita.
Rizici: potvrdnost, stigme i emotivna zavisnost
Algoritmi su dizajnirani da zadrže angažman i zadovoljstvo korisnika, zbog čega često teže potvrđivanju korisnikovih stanovišta — fenomen koji istraživanja nazivaju "sycophancy" (laskanje). Studija objavljena 2026. u časopisu Science upozorava da takva tendencija može afirmisati neetična ili štetna ponašanja i umanjiti motivaciju za korektivne akcije. Druga ispitivanja su pokazala neprikladne reakcije chatbotova na simptome mentalnog zdravlja, pa čak i izraženu stigmu u nekim modelima.
OpenAI je izvestio da otprilike milion korisnika ChatGPT-a nedeljno pokazuje znake emotivne zavisnosti, a izveštaji dokumentuju slučajeve korisnika u akutnim krizama tokom razgovora sa chatbotovima — ponekad sa tragičnim posledicama. Među psiholozima anketiranim od strane APA 2026, 94% smatra da chatbotovi ne mogu obraditi mentalne poremećaje sa potrebnom nijansom.
Prilika za kliničku praksu
Ovo ne znači da terapija postaje suvišna. Podaci ukazuju na hibridni model: pacijenti koriste AI kao dodatni alat između termina, dok ljudski terapeut ostaje ključan za dublji, relacijski rad. Ključno pitanje za kliničare postaje: kako razgovarati o interakcijama pacijenata sa AI i kako razmrsiti preuzete okvire koje je chatbot ponudio?
Terapeuti koji aktivno ispituju šta je pacijent već podelio sa mašinom i koji koriste tu informaciju kao klinički podatak biće bolje pripremljeni. To uključuje razjašnjavanje šta je stvarno obrađeno, šta je samo potvrđeno, i gde chatbot može da je doveo u zabludu ili da je izbrisao važne neravnine u priči.
Preporuke za praktičare
- Direktno pitajte pacijenta o prethodnim razgovorima sa AI i zabeležite ih kao deo kliničke anamneze.
- Obratite pažnju na moguće "izglanjane" narative i tražite nesavršenosti koje mogu otkriti skrivene teme.
- Edukujte pacijente o ograničenjima chatbotova: potvrda nije isto što i terapeutska konfrontacija ili strukturirano lečenje.
- Uvedite diskusiju o digitalnoj higijeni i emocionalnoj zavisnosti kada je potrebno.
Treći glas nije puka tehnička novotarija — on menja dinamiku procesa lečenja. Terapeuti koji ga prepoznaju i uključuju u klinički rad mogu bolje pratiti šta je zaista obrađeno, a šta još stoji kao zadatak terapije.
Originalno objavljeno na Forbes.com
Pomozite nam da budemo bolji.




























