Otkriveno je da ugrožena australijska žaba Ranoidea aurea pokazuje pravu strukturnu irizaciju na unutrašnjosti zadnjih butina. John Gould i saradnici zabeležili su promenljive plave i tirkizne tonove tokom terenskog rada na ostrvu Kooragang, a nalaz je objavljen u Austral Ecology. Efekat potiče od uredno raspoređenih mikroskopskih reflektujućih pločica u iridoforima, što razlikuje koherentno interferiranje od ranije pretpostavljenog Tyndallovog efekta. Ovo otkriće sugeriše da irizacija može pojačati antiplenački signal i da je verovatno češća među vodozemcima nego što se misli.
Ugrožena australijska žaba blista poput opala — otkrivena prava strukturna irizacija na butinama

Priroda često skriva svoje najelegantnije trikove na neočekivanim mestima. Na prvi pogled, ugrožena australijska žaba Ranoidea aurea izgleda kao obična drvenasta žaba — samo nešto šarenija. Međutim, kada ispruži zadnje noge, otkriva spektakularan vizuelni efekat: kratkotrajni, uglavnom plavi sjaj koji se menja u zavisnosti od ugla gledanja.
Kakav je to sjaj?
Naučnici koje predvodi konzervacioni biolog John Gould sa Univerziteta u Newcastlu dokumentovali su ovaj fenomen tokom terenskog rada na ostrvu Kooragang i objavili nalaze u časopisu Austral Ecology. Otkriće pokazuje da plavi i tirkizni tonovi na unutrašnjosti butina nisu posledica običnog, nasumičnog raspršivanja svetla (Tyndallov efekat), već prave strukturne irizacije — odnosno koherentnog interferiranja svetlosnih talasa.
Kako nastaje boja?
Priroda proizvodi boje na dva osnovna načina: hemijski i fizički. Hemijski, putem pigmenata (npr. ksantofori s žutim pigmentom koji apsorbuju plavu svetlost). Fizički, putem struktura koje menjaju i usmeravaju svetlost — to rade iridofori. Kod Ranoidea aurea, sloj ksantofora leži iznad sloja iridofora; iridofori reflektuju plavu, a kombinacija plave ispod žutog pigmenata stvara živu zelenu boju kože.
Ranija istraživanja smatrala su da su mikroskopske pločice u iridoforima raspoređene nasumično i da plava boja dolazi od nekohherentnog raspršivanja (Tyndallov efekat). Međutim, Gould je primetio da butine pokazuju različite boje (plavu, tirkiznu, zelenu, pa i tople tonove) u zavisnosti od rotacije noge — svojstvo koje ukazuje na koherentno raspršivanje i urednu unutrašnju arhitekturu reflektujućih pločica.
Pitanja i moguće funkcije
Ovo otkriće otvara nekoliko pitanja: ako su iridofori prisutni ispod cele kože, zašto se irizacija vidi pretežno na zadnjim butinama? I koja je evolutivna uloga ovog efekta? Gould i saradnici sugerišu da blistava unutrašnjost butina deluje kao antiplenački signal — iznenadan, kontrastan sjaj pri skoku može odvratiti pažnju predatora i povećati šanse žabe za bekstvo.
Širi značaj
Prema pregledu literature koji navodi Gould, prava strukturna irizacija je dokumentovana samo kod nekolicine vodozemaca — što znači da je ovaj fenomen verovatno potcenjen. Otkrivanje irizacije kod dobro poznate vrste poput Ranoidea aurea podseća nas da čak i poznate životinje mogu kriju neotkrivene osobenosti.
"Prava irizacija postoji samo kada su mikroskopske strukture uredno raspoređene..." — John Gould
Ovo istraživanje takođe ima praktične implikacije za proučavanje evolucije vizuelnih signala, anti-predatorskih strategija i biodiverziteta uopšte. Buduća istraživanja treba da istraže anatomiju iridofora na butinama, varijacije između populacija i mogućnost da slični fenomeni postoje i kod drugih, do sada neprimećenih vrsta.
Napomena o statusu: Ranoidea aurea je ugrožena vrsta, pa razumevanje njenih ponašanja i posebnosti može doprineti boljim merama zaštite.
Pomozite nam da budemo bolji.




























