Italijanska preliminarna studija na 61 pacijentu otkrila je mikro‑ i nano‑plastiku u krvi kod 84% preživelih nakon srčanog udara, uz manje učestalosti u drugim grupama; pušenje i izloženost zagađenju vazduha bili su povezani sa većom verovatnoćom prisustva plastike u krvi. Separatno, pilot‑studija vakcine mKRAS‑VAX kod 20 osoba visokog rizika pokazala je da 90% učesnika razvilo trajni imuni odgovor, a nijedan učesnik nije razvio pankreasni karcinom pri medianom praćenju od 16,5 meseci. Oba nalaza su obećavajuća, ali su potrebna veća i duža ispitivanja da bi se potvrdile implikacije za prevenciju i javno zdravlje.
Plastika u krvi povezana s većim rizikom od infarkta; vakcina protiv KRAS‑a daje prve ohrabrujuće rezultate

U današnjem pregledu predstavljamo dve nove studije koje ukazuju na mogući uticaj okoline i imunoterapije na zdravlje: mala italijanska studija povezuje prisustvo mikro- i nano‑plastike u krvi sa prethodnim srčanim udarima, dok pilot‑ispitivanje vakcine usmerene protiv KRAS‑mutacija pokazuje obećavajuće imunološke odgovore u prevenciji pankreasnog karcinoma kod osoba visokog genetskog rizika.
Viši nivoi plastike u krvi povezani sa srčanim udarima
Preliminarna studija iz Italije analizirala je uzorke 61 pacijenta i utvrdila prisustvo mikro‑ i nano‑plastike kod 84% preživelih nakon srčanog udara, u poređenju sa 40% pacijenata sa hroničnom ishemičnom bolesti srca koji nikada nisu imali infarkt i 32% osoba sa urednim koronarnim arterijama. Istraživanje je objavljeno u European Heart Journal.
Pacijenti koji su preživeli infarkt imali su i veću raznovrsnost tipova plastike u krvi; najčešće je identifikovan polietilen — široko korišćen u ambalaži i svakodnevnim proizvodima. Istraživači su takođe prikupljali podatke o pušenju i izlaganju zagađenju vazduha u prethodne dve godine. Osobe izložene višim nivoima zagađenja češće su imale mikroplastiku u cirkulaciji, a pušači su imali šest puta veću verovatnoću da u krvi imaju mikroplastiku.
Autori i prateći urednički tekst naglašavaju da nalazi ne dokazuju uzročnu vezu između mikroplastike i srčanog udara, ali ukazuju na konvergenciju epidemioloških, kliničkih i eksperimentalnih dokaza koji sugerišu da plastično zagađenje može biti ranije potcenjeni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti. Potrebna su veća, kontrolisana istraživanja da bi se razjasnili mehanizmi i uzročnost.
Vakcina protiv KRAS‑mutacija obećava u pilot‑studiji
U odvojenom pilot‑ispitivanju, eksperimentalna vakcina mKRAS‑VAX, razvijena na Johns Hopkins University, testirana je kod 20 osoba visokog genetskog rizika za pankreasni karcinom koje su imale radiološki zapaženu abnormalnost pankreasa. Vakcina je ciljano obučavala imuni sistem da prepozna i eliminiše ćelije sa bilo kojom od šest najčešćih KRAS‑mutacija.
U 18 od 20 učesnika (90%) vakcina je izazvala trajne imune ćelije sposobne da prepoznaju KRAS‑mutacije; ove ćelije su ostale detektabilne i do dve godine nakon vakcinacije. Pri medianom praćenju od 16,5 meseci nijedan učesnik nije razvio pankreasni karcinom ili leziju visokog rizika koja bi zahtevala operaciju. Vakcina je bila dobro podnošljiva — najčešći neželjeni efekti bili su blagi do umereni (reakcije na mestu injekcije, umor, drhtavica, simptomi slični gripu).
Istraživači ističu da je cilj primarne studije bila procena bezbednosti i imunog odgovora, pa ovaj rezultat ne dokazuje definitivnu efikasnost u prevenciji. Dalja ispitivanja, uključujući istraživanje na pacijentima sa visokorizičnim pankreasnim cistama koje se operišu, omogućiće praćenje direktnog uticaja vakcinom induciranih ćelija na predkancerogeno tkivo.
Zaključak: Oba izveštaja su ranog karaktera, ali ukazuju na dva važna trenda: rastuća zabrinutost zbog uticaja plastike iz okoline na zdravlje krvnih sudova i mogućnost da ciljane vakcine mogu pružiti novu strategiju prevencije nekih oblika raka.
Pomozite nam da budemo bolji.




























