Astronomi su u molekularnom oblaku blizu centra Mliječnog Puta prvi put detektovali šećer erythrulose, prema studiji u Nature Astronomy. Detekcija je izvedena kombinacijom radio-posmatranja iz Španije i laboratorijskih laserskih spektara, što je omogućilo precizno prepoznavanje molekule. Neočekivano je uočena obilnost četvorougljenikovih šećera uz skoro potpun izostanak trouglјenikovih, što sugeriše alternativne hemijske puteve stvaranja. Autori procenjuju da je do 50 miliona tona erythrulose moglo pasti na ranu Zemlju, sa implikacijama za poreklo života.
Prvi Put U Svemiru: Astronomi Detektovali Šećer Erythrulose U Molekularnom Oblaku

Astronomi su u molekularnom oblaku blizu centra Mliječnog Puta detektovali erythrulose — šećer koji se inače nalazi u malinama i kivijima. To je, prema autorima studije objavljene u časopisu Nature Astronomy, prvo registrovanje šećera u međuzvezdanom prostoru.
Istraživači su koristili dva radio-teleskopa u Španiji i uporedili dobijene astronomske spektre sa laboratorijskim merenjima nastalim laserskim isparavanjem molekula, metodom koju je nedavno opisao Scientific American. Ta laboratorijska referenca omogućila je jasnije prepoznavanje „svetlosnog potpisa“ erythrulose u gustoj i bučnoj emisiji molekularnog oblaka.
"Ovo nam govori da su ovakvi šećeri češći nego što smo ranije mislili", rekao je vodeći autor studije Izaskun Jiménez-Serra iz španskog Centre for Astrobiology, za The Guardian. "Otvara mogućnost da se život razvije na drugim svetovima na sličan način kao na Zemlji."
Neočekivano, tim je u oblaku zabeležio veliku količinu četvorougljenikovog šećera (erythrulose), dok su molekuli sa tri ugljenikova atoma bili gotovo odsutni. Ovaj obrazac sugeriše alternativni put sinteze: umesto postepenog dodavanja po jednog ugljenika, četvorougljeni šećer verovatno je nastao spajanjem dve manje organske jedinjenja koja nose po dva ugljenika.
Otkriće ima značaj za astrobiologiju jer šećeri poput riboze i deoksiriboze čine kičmu RNK i DNK. Autori studije napominju da erythrulose može doprineti formiranju ribonukleotida — gradivnih blokova RNK — i procenjuju da je do 50 miliona tona te molekule moglo da padne na Zemlju u ranim fazama njenog razvoja.
Međutim, naučnici upozoravaju na uobičajene ograničenja: detekcija se zasniva na poklapanju spektralnih linija i zahteva dalja posmatranja i nezavisne potvrde da bi se potpuno isključile druge tumačljive mogućnosti. Pronalazak ne dokazuje postojanje života u tim oblastima, ali ukazuje na bogat hemijski preduslov za prebiotičku hemiju u svemiru.
Ovo otkriće pokazuje da molekularni oblaci mogu funkcionisati kao "hemijske fabrike" koje omogućavaju sintezu složenih organskih molekula, što dodatno podržava hipotezu da su mnogi važni sastojci za život mogli stići na Zemlju iz svemira.
Izvori: Nature Astronomy, The Guardian, Scientific American.
Pomozite nam da budemo bolji.




























