Preprint na bioRxiv ukazuje da ćelije sa DNK majke često nalaze put u dečji mozak i mogu opstati decenijama, mada se njihova brojnost smanjuje s godinama. U uzorku od 37 parova majka‑dete, 70% dece imalo je majčine ćelije koje su se diferencirale u neurone, astrocite, oligodendrocite, mikrogleju i endotelne ćelije. Nalaz je intrigantan, ali preliminaran — studija je preprint i ima ograničenja uzorka i metoda.
Majčine ćelije u dečjem mozgu: preprint pokazuje da mogu opstati decenijama

Istraživanje objavljeno kao preprint na bioRxiv prikazuje dokaze da u mozgu dece mogu opstajati ćelije sa DNK njihove majke — ponekad i decenijama. Nalazi otvaraju pitanja o ulozi tih "stranih" ćelija u razvoju i funkcionisanju mozga, ali treba imati u vidu da je studija još neproverena u recenziji.
Šta su istraživači uradili
Tim na čelu sa Sami Kanaanom (Fred Hutchinson Cancer Center, Seattle) analizirao je moždano tkivo odstranjeno hirurškim putem kod 37 dece sa teškom epilepsijom (uzrast 28 dana–19 godina). Majke su dale DNK uzorke brisom obraza. Istraživači su koristili kvantitativni PCR (qPCR) za otkrivanje retkih ćelija majčinog porekla i single-nucleus RNA sequencing da bi utvrdili u koje su se vrste ćelija te materinske ćelije pretvorile.
Glavni rezultati
- U 26 od 37 slučajeva (70%) pronađene su ćelije sa majčinim DNK u različitim regijama mozga (frontalni, temporalni, parijetalni režanj, hipokampus).
- U proseku je registrovano ~2,2 materinske ćelije na 100.000 ćelija, ali je jedan uzorak hipokampusa imao 459/100.000; kod 11 dece nije nađen materinski DNK.
- Materinske ćelije su se diferencirale u više funkcionalnih tipova: neurone, oligodendrocite, astrocite, mikrogleju i endotelne ćelije.
- Prvorođeni su imali veću verovatnoću da u mozgu nose majčine ćelije (14 od 26 nosilaca su bili prvorođeni).
Dodatni uzorci i ograničenja
Istraživači su pregledali i podatke autopsija 29 osoba bez poznatih neurodevelopmentalnih poremećaja (uzrast 22 nedelje gestacije–40 godina) i moždano tkivo trojice starijih muškaraca (80–90+ godina) iz studije o Alzheimeru. U kombinovanom uzorku od 32 osobe, strane ćelije su detektovane kod 25 (78%), uključujući mozak muškarca u 90-im.
Međutim, u toj dopunskoj grupi autori nisu imali DNK majki pa poreklo ćelija ne može biti potvrđeno — moguće alternative uključuju ćelije od blizanca, starijeg deteta, prethodne trudnoće ili čak (retko) od majčine bake.
Tumačenje i implikacije
Autori i nezavisni stručnjaci ističu nekoliko važnih tačaka: nalaz sugeriše da je mikrohimarizam (razmena ćelija između majke i deteta) čest i da materinske ćelije mogu sazreti u funkcionalne moždane ćelije. Broj takvih ćelija opada s godinama, ali se ne gasi potpuno. Međutim, podaci su preliminarni — uzorak je delimično pristrasan (epileptički pacijenti), a tehnika detekcije ima ograničenja pri pronalaženju izuzetno retkih ćelija.
Amy Boddy, ko-direktor Projekta za mikrohimarizam, ljudsko zdravlje i evoluciju, ukazuje: "Ovo je vredno zato što se radi o tkivu (ne krvi), o ljudskim uzorcima i savremenim metodama — ali potrebne su veće i ujednačenije studije da bismo razumeli funkciju tih ćelija."
Zaključak: studija proširuje naš pogled na međugeneracijsku razmenu ćelija i postavlja nova pitanja o tome da li i kako materinske ćelije doprinose razvoju i održavanju mozga. Potrebna su dodatna istraživanja, uključujući veće uzorke, potvrdu porekla ćelija i procenu funkcionalnog efekta na zdravlje i bolesti.
Napomena: rad je objavljen kao preprint i još nije prošao recenziju. Ovaj tekst služi samo u informativne svrhe i nije medicinski savet.
Pomozite nam da budemo bolji.


























