Ukratko: Irački Kurdistan je u poslednje vreme izložen talasu napada dronovima i raketama; između 28. februara i 17. jula registrovano je najmanje 904 napada sa 29 mrtvih i 138 povređenih. Nedavni incident u kojem je američki vojnik poginuo pri kontrolisanoj detonaciji nerasprskanog eksploziva sa oborenog iranskog drona podvlači opasnost. Dok se koalicione snage povlače do 30. septembra, region hitno treba širu protivvazdušnu zaštitu i jasne garancije ko će štititi njegov vazdušni prostor.
Dronovi Kao Nova Pretnja Nad Iračkim Kurdistanom: Erbil Pod Udarom, Hitno Potrebna Protivvazdušna Zaštita

Na obodu Erbila, prestonice Iračkog Kurdistanskog regiona, zabeležen je dron tokom navodnog napada na skladište nafte 1. aprila 2026. Fotografija je postala simbol rastuće i sveprisutnije pretnje koju predstavljaju naoružani dronovi nad tom autonomnom pokrajinom.
Među najnovijim žrtvama napada pripisivanih Iranu bio je američki pripadnik snaga u Iračkom Kurdistanu, koji je poginuo usled eksplozije nerasprskanog eksplozivnog sredstva prilikom kontrolisane detonacije ostalog na oborenom iranskom jednokratnom napadačkom dronu. Centralna komanda SAD je potvrdila da je drugi američki vojnik zadobio lakšu povredu u sličnom incidentu.
Serija napada i eskalacija
Napadi dronovima u regionu postali su uobičajeni tokom poslednjih nekoliko godina. Prelaz od kratkorangih raketnih napada 2020. ka napadima dronovima naredne godine, kao i direktni balistički udari na privatne rezidencije u martu 2022. i januaru 2024., ukazuju na sofisticiranije i raznovrsnije metode napada koje se primenjuju protiv ciljeva u i oko Erbila.
Tokom regionalnog rata koji je započeo 28. februara, između tog datuma i 17. jula autonomna regija je prema dostupnim podacima pogođena najmanje 904 drona i rakete, sa posledicama od 29 poginulih i 138 povređenih. Veći deo napada veže se za Iransku revolucionarnu gardu i iračke šiitske milicije koje ona podržava.
Neutralnost, odbrana i budućnost
Irački Kurdistan je dugo isticao svoju neutralnost u sukobima u regionu, ali je opet bio izložen napadima. Koalicioni sistemi protivvazdušne odbrane raspoređeni na aerodromu u Erbilu delimično su štitili bazu i grad, ali su opasnosti i dalje realne, naročito jer su međunarodne koalicione snage najavljene za povlačenje do 30. septembra. Moguće je da će biti ostavljeni manji sistemi radi zaštite ključne američke infrastrukture, ali region zahteva mnogo širu protivvazdušnu pokrivenost.
Nova iračka vlada je najavila raspoređivanje protivvazdušne odbrane za zaštitu vitalnih energetskih lokacija u Kurdistanu, ali ostaje otvoreno pitanje u kojoj meri će iračka država preuzeti punu odgovornost za vazdušni prostor autonomne oblasti i koliko brzo će se ta zaštita uspostaviti.
Istorijski kontekst i trajna ranjivost
Potreba Kurda za protivvazdušnim i protutenkovskim sredstvima ima dugu istoriju. Još tokom Prvog iračko-kurdskog rata (1961–1970) lideri su isticali važnost takvog naoružanja. Sredinom 1970-ih peshmerga su kratko imali prenosne protivvazdušne i protutenkovske sisteme, ali su geopolitičke promene i prekid podrške ostavile region izloženim.
Tokom 1980-ih Kurdi su pretrpeli masovne zločine, uključujući operacije protiv civilnog stanovništva i hemijski napad na Halabžu 1988. koji je doveo do hiljada žrtava. Ta traumatična iskustva dodatno naglašavaju hitnost da se Kurdistanu omogući pouzdana odbrana od savremenih vazdušnih pretnji.
Zaključak: Irački Kurdistan se danas suočava s kombinacijom savremenih dron-napada i istorijske ranjivosti. Hitno su potrebna rešenja protivvazdušne odbrane i jasna politika ko će nadgledati i štititi vazdušni prostor kako bi se izbegle nove žrtve civila i međunarodnih snaga.
Pomozite nam da budemo bolji.




























