Studija objavljena u Frontiers in Marine Science pokazuje da je spužva Chondrosia reniformis posebno tolerantna na uslove u zagađenim lukama. U luci Marina Palamós 91,7% jedinki preživelo je tokom 455 dana i spužva se aseksualno razmnožavala. Druge ispitane vrste uginule su između 20 i 165 dana. Istraživači planiraju dugoročno praćenje mikroba u ovoj spužvi kako bi procenili njen potencijal za bioremedijaciju.
Spužva „Pileće Bubrege“ Može Očistiti Zagađene Luke — 91,7% Jedinki Preživelo 455 Dana

Biolozi veruju da čišćenje zagađenih luka jednog dana može dobiti neočekivanu podršku od spužve poznate pod nadimkom „pileće bubrege“. Vrsta Chondrosia reniformis istaknuta je u studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Marine Science kao posebno tolerantna na uslove u prometnim lukama i potencijalni kandidat za prirodnu sanaciju zagađenih priobalnih područja.
Zašto su luke problematične?
Luke su neophodne za privredu, ali su često zagađene: ulje, plastični otpad, toksini i invazivne vrste nakupljaju se u zaštićenim zalivima. Organizmi uneseni balastnim vodama mogu zameniti lokalnu faunu, dok radovi poput dubljenja i intenzivan brodski saobraćaj stvaraju buku i mehanički stres za morske organizme.
Uloga spužvi u ekosistemu
Spužve filtriraju velike količine morske vode svakog dana, uklanjajući teške metale, patogene bakterije, viruse i sitne organske čestice. Filteriranjem vraćaju hranljive materije u vodu, poboljšavaju kvalitet vode i doprinose protoku energije kroz hranidbene mreže. Pored toga, spužve služe kao stanište za crve, rakove i mlade ribe.
Kako je sprovedeno istraživanje
Tim iz Španije testirao je pet vrsta spužvi u rekreativnoj luci Marina Palamós (pokrajina Girona). Ispitane vrste bile su: Corticium candelabrum, Crambe crambe, Scalarispongia scalaris, Ircinia oros i Chondrosia reniformis (spužva „pileće bubrege“). Spužve su prvo držane na keramičkim pločama u rezervoarima od 132 galona sa nefiltriranom protokom morske vode u Blanes Marine Research Center, a potom su između 2024. i 2025. godine transplantovane na veštačke grebene — metalne mreže obložene kalcijum-karbonatom — pričvršćene za podvodni nasip u luci.
Na fotografiji se vide tri primerka Chondrosia reniformis transplantovane u luku; jedan primerak je u procesu migracije ka ivici ploče dok se njegovo telo deli na dva klonska potomka povezanim uskim mostom tkiva. Foto: Carlota Escarré.
Rezultati
Chondrosia reniformis se pokazala kao najotpornija: 91,7% originalnih jedinki preživelo je tokom celog perioda praćenja od 455 dana. Spužva je ne samo opstala, već se i aseksualno razmnožavala. Nasuprot tome, vrste C. crambe, S. scalaris i I. oros smanjivale su se i uginule u rasponu od 20 do 165 dana. C. candelabrum nije preživeo laboratorijske uslove i nije bio uključen u transplantaciju.
Zašto je Chondrosia reniformis poseban kandidat?
Autori ističu nekoliko osobina koje doprinose uspehu ove vrste: sposobnost da se "puze" odnosno migrira na povoljnije mesto ako lokalni uslovi postanu nepovoljni, preseljavajući se iz izloženih zona na zaštićene pukotine; i aseksualno razmnožavanje putem fisije, što omogućava brzo širenje populacija pre nego što sledeće generacije stupe u seksualno razmnožavanje.
Naredni koraci
U budućim istraživanjima tim planira dugoročno praćenje spužvi iz luke, sa posebnim fokusom na mikrobiome koji žive u tkivu Chondrosia reniformis. Cilj je utvrditi da li prisutne zajednice mikroba pomažu spužvi da toleriše zagađivače i time poboljšavaju njenu upotrebljivost u bioremedijaciji luka.
Zaključak: Iako su potrebna dalja dugoročna ispitivanja i procene uticaja, rezultati sugerišu da Chondrosia reniformis ima realan potencijal kao prirodni i održiv alat za poboljšanje kvaliteta vode i obnavljanje degradiranih priobalnih staništa.
Pomozite nam da budemo bolji.
























