U razmaku od nekoliko dana u istoj tajlandskoj pokrajini dogodila su se dva smrtonosna oružana incidenta — masakr u školi koji je počinio 14-godišnjak i pucnjava bivšeg političara koja je usledila. Tajland ima više od 10 miliona civilnih oružja (oko 4 miliona neregistrovanih), a godišnje 2.000–3.000 ljudi strada od vatrenog oružja. Loše sprovođenje zakona, državni popusti za kupovinu oružja i vojna kultura otežavaju efikasne reforme uprkos najavama vlade.
Tajland: 10 miliona oružja i novi talas pucnjava — zašto reforme ne deluju?

U roku od nekoliko dana u jednoj tajlandskoj pokrajini zabeležena su dva teška oružana incidenta koja ponovo otvaraju pitanje kontrole oružja u zemlji. Prvo je 14-godišnjak izvršio masakr u školi, usmrtivši osmoro ljudi pre nego što je pucao u sebe, a tri dana kasnije 71-godišnji bivši političar Chalong Riewrang upucao je lokalnog upravnika Thongchaija Yenpraserta i njegovog vozača — Thongchai je kasnije preminuo.
Hronologija glavnih događaja
Chalong je, kako se navodi, ušao u lokalnu upravnu zgradu da raspravi dug i iznenada izvadio pištolj, ispalivši četiri metka kroz prozor Thongchaijevog automobila. Nakon čina telefonom je kontaktirao novinarku koja je bila u direktnom prenosu. Policija ga je ubrzo uhapsila; medijima je delovao smireno dok je pušio cigaretu i tvrdio da nije planirao da ubije prijatelja, već da je reagovao kad je vozač, navodno, izvadio oružje.
Istog dana, u provinciji Prachinburi, policijski narednik je tokom svađe upucao suprugu za volanom; automobil se prevrnuo, narednik je potom izvršio samoubistvo — supruga je preminula u bolnici. Verovatno je bilo još sličnih incidenata koji nisu dospeli u medije.
Skala problema: brojevi i poređenja
Tajland ima procenjenih više od 10 miliona civilnih oružja, od kojih je oko 4 miliona bez dozvole. Godišnje se procenjuje između 2.000 i 3.000 smrtnih slučajeva povezanih s vatrenim oružjem; za poređenje, u Britaniji, sa sličnom populacijom, broj je daleko manji — ispod 50 godišnje.
Rupice u zakonodavstvu i prakse koje to omogućavaju
Na papiru zakon deluje strog: potrebne su tri vrste dozvola (kupovina, posedovanje i nošenje). Međutim, dozvole za posedovanje važe doživotno, nema obaveznih psihijatrijskih provera, ne postoji kontrola pravilnog čuvanja oružja, a višestruke birokratske i koruptivne prakse otvaraju prostor za zloupotrebe.
Poseban problem je državni program po kome policajci i drugi zvaničnici mogu da kupuju oružje po velikom popustu; od 2009. je pod tim uslovima u zemlju uvezeno oko 200.000 komada oružja godišnje. Nakon pet godina oružje se može preprodavati — a program je nekoliko puta bio predmet istraga zbog sumnje na korupciju. Zajedno sa lokalnom proizvodnjom kod neregistrovanih majstora, to hrani crno tržište.
Društveni i kulturni faktori
"Oružje se posmatra kao statusni simbol... Pokazivanje snage i držanje moći smatrani su ispravnim u društvu," kaže Boonwara Sumano iz Thailand Development Research Institute.
Vojna prisutnost i glorifikacija oružja u javnim događajima, kao i istorijski snažna uloga vojske u politici, dodatno normalizuju kontakt sa oružjem. I dok neki kolekcionari poseduju desetine primeraka iz hobija, većina smrtonosnih incidenata dolazi iz sukoba u porodici, finansijskih rasprava i tuča pod dejstvom alkohola.
Vladina reakcija i skeptičnost javnosti
Premijer Anutin Charnvirakul naredio je privremenu suspenziju programa sniženih kupovina i izdavanja novih kupovnih dozvola, najavio promenu trajanja posedničkih dozvola i mogućnost amnestije za predaju neregistrovanih oružja. Međutim, ranije slične mere su bile brzo ukidane ili vraćane — što pojačava skepticizam javnosti i stručnjaka u pogledu stvarne primene reformi.
Šta dalje?
Stručnjaci ističu da su za stvarnu promenu potrebne sveobuhvatne mere: ograničenje broja legalno registrovanih oružja, redovne psiho-socijalne provere, inspekcije bezbednog čuvanja, transparentna kontrola programa državnih popusta i stroža borba protiv korupcije. Bez efektnog sprovođenja i kulture prema nenasilju, nove zakonske izmene mogu ostati samo na papiru.
Napomena: Svi navedeni podaci potiču iz izveštaja i izjava koje su prikupili mediji i istraživački instituti; primeri incidenta su izveštavani u međunarodnim agencijama (Reuters, BBC, EPA).
Pomozite nam da budemo bolji.



























