Marcos Rodríguez Pantoja, poznat kao "vuk‑dečak iz Sierra Morene", preminuo je u 80. godini, saopštila je lokalna uprava. Nakon što ga je kao dete otac prodao čobanu, proveo je oko 12 godina u prirodi blizu vukova pre nego što ga je 1965. pronašla Guardia Civil. Kasnije je reintegrisan u društvo, a njegova priča postala je predmet knjige, filma i serije intervjua kojima je težio da promoviše zaštitu prirode.
Preminuo „vuk‑dečak“ iz Sierra Morene: Život Marosa Rodrígueza Pantoje (1946–2026)

Marcos Rodríguez Pantoja, poznat kao "vuk‑dečak iz Sierra Morene", preminuo je prošle nedelje u 80. godini života, saopštila je lokalna uprava opštine San Cibrao das Viñas. Njegova neobična životna priča — detinjstvo provedeno u divljini, povratak u društvo i kasniji rad na promociji zaštite prirode — ponovo je privukla pažnju javnosti.
Detinjstvo i prodaja čobanu
Rođen 1946. u selu Añora, u siromašnoj porodici pogođenoj posleratnim teškoćama, Marcos je vrlo rano ostao bez majke. Prema istraživanjima antropologa Gabriela Janera Manile i izveštajima RTVE, sa sedam godina ga je otac prodao starom čobanu koji ga je odveo u planine Sierra Morena i nastanio u pećini.
Život sa vukovima
Pod nadzorom čobana naučio je da muze koze, lovi i snalazi se u prirodi. Kada je čoban nestao, Marcos je preživeo oslanjajući se na stečene veštine i uspostavio blizak odnos sa čoporom vukova — hranio je mlade, oponašao zvuke i, kako je sam govorio, osećao se kao deo njihove zajednice. Njegove priče o komunikaciji sa životinjama i opisu prirodnog života zabeležio je Manila tokom višemesečnih intervjua.
Povratak u civilizaciju
Godine 1965. Guardia Civil ga je, kako se navodi, pronašla izgubljenog i usamljенog u jarugama; imao je 19 godina. Tokom reintegracije živeo je sa sveštenikom u Jaénu i sa časnim sestrama u Madridu, odslužio je vojni rok, a kasnije je radio na Majorci. Antropolog Gabriel Janer Manila je objavio doktorsku tezu o njegovom slučaju, kasnije štampanu kao knjiga "Igrao sam se sa vukovima", a njegov život je inspirisao film "Among Wolves" reditelja Gerarda Olivaresa.
Poslednje godine i nasleđe
Od 2001. živeo je u zaseoku Rante gde su ga komšije pomagale i gdje je provodio poslednje godine bolesničke nege. Arturo Arcones, prijatelj iz kasnijeg perioda, opisao je Marosa kao osobu blisku prirodi: "Bio je od zemlje, vetra, vazduha, kiše i lovačkih jazbina." U poznijem životu posvetio se pričanju svoje priče s ciljem da podstakne poštovanje prema prirodi.
Napomena: Sve tvrdnje zasnivaju se na intervjuima koje su sproveli Gabriel Janer Manila i RTVE, kao i na izveštaju lokalne uprave San Cibrao das Viñas. Tačan datum smrti nije naveden u originalnom izveštaju — pomenuto je da je preminuo "prošle nedelje".
Pomozite nam da budemo bolji.
























