Nova vrsta polimera — poly(1,2-dithiolane) — sublimira pri oko 90 °C i pri hlađenju spontano se ponovo polimerizuje. Reverzibilne sumporne veze omogućavaju višekratnu depolimerizaciju i rekonstrukciju materijala. Demonstrirane su primene kao vodootporni premazi koji se lako uklanjaju i jednostavno odvajanje aditiva, što može unaprediti reciklažu. Ipak, reč je o dokaznom konceptu koji zahteva dalja istraživanja pre industrijske primene.
Nova plastika koja ispari pri zagrevanju pa se sama ponovo sastavi — moguća revolucija u reciklaži

Svet je preplavljen plastičnim otpadom: mikroplastika se nalazi u ljudskim organizmima i gotovo svakom uglu prirode, od vrhova planina do najdubljih delova mora. Najrasprostranjeniji polimer, polietilen, koristan je zbog svoje trajnosti, ali upravo ta dugovečnost otežava reciklažu i uklanjanje otpada.
Istraživači sa Univerziteta Surrey u Ujedinjenom Kraljevstvu predstavili su u časopisu Macromolecules (Kazmi i saradnici, 2026) eksperimentalni polimer koji može da promeni način na koji razmišljamo o cirkularnim materijalima. Nazvan poly(1,2-dithiolane), ovaj materijal sublimira — prelazi direktno iz čvrstog u gasno stanje — pri otprilike 90 °C, a pri hlađenju spontanom polimerizacijom opet stvara čvrst polimer.
Kako funkcioniše?
Poly(1,2-dithiolane) je napravljen od monomera 1,2-dithiolana, prstenaste molekule koja sadrži dve povezane sumporne jedinice. Reverzibilne sumporne veze omogućavaju da se lanac rastavi na monomere pri povišenoj temperaturi i ponovo formira pri hlađenju. Za razliku od mnogih konvencionalnih plastika koje zahtevaju ~200 °C da bi se raspale i često daju nusproizvode koji traže dodatnu obradu, ovaj polimer pokazuje depolimerizaciju već oko 90 °C i sublimaciju bez prolaska kroz tečno stanje.
Demonstracije i potencijalne prednosti
U jednoj demonstraciji istraživači su umočenjem filter-papira u polimer dobili vodootporni premaz: polimer u gasovitoj fazi „je obavio" papir, a premaz je kasnije uklonjen prostim zagrevanjem. Papir je, iako izmenjen bojom, povratio sposobnost upijanja vode. Takođe su pokazali da se aditiv (Nile red) može ukloniti jednim korakom zagrevanja, što ukazuje na mogućnost čišćenja i ponovne upotrebe materijala bez složenih hemijskih procesa.
Ograničenja i dalje nepoznanice
Istraživači naglašavaju da ovo nije direktna zamena za sve postojeće plastike i da je reč o dokaznom konceptu. Pre nego što bi materijal postao komercijalno primenjiv, neophodno je odgovoriti na pitanja o skalabilnosti proizvodnje, ekonomičnosti, trajnosti premazâ u realnim uslovima i bezbednosti isparljivih produkata (uključujući mirisne ili potencijalno štetne spojeve). Autori stoga pozivaju na dalja istraživanja i optimizaciju hemije polimera.
Moguće primene
Princip može imati široke primene: industrijski i zaštitni premazi koji se lako nanose i uklanjaju, poboljšanje procesa reciklaže uklanjanjem aditiva jednim korakom, i potencijalno biomedicinski materijali (npr. hirurška lepila, hidrogeli ili nosači lekova) ako se razviju biorazgradive i biokompatibilne varijante.
Touseef Kazmi, glavni autor studije: „Ako uspemo da prilagodimo ovu hemiju, mogla bi da dovede do novih materijala koji su lakši za nanošenje, uklanjanje i reciklažu od mnogih današnjih plastika.“
Studija je objavljena u Macromolecules (2026). Ovo je primer inovativne hemije koja otvara put ka kružnijim rešenjima, ali njihova praktična primena zahteva dodatne testove i procene uticaja.
Pomozite nam da budemo bolji.



























