Kriza otmica u severozapadnoj Nigeriji: Banditske grupe na motociklima brzo napadaju sela, pale kuće i otimaju ljude radi otkupa. Fatima iz Zamfare izgubila je članove porodice i sada živi u improvizovanom kampu sa sedmoro dece bez dovoljno hrane i zaštite. Incidenata je više za 78% u prvoj polovini godine (Acled), a broj otmica u zemlji se udvostručio (NHRC). Vlada pojačava snage, ali stručnjaci upozoravaju na rizike od naoružanih milicija.
„Ako si počeo da bežiš, upucali su te“ — Unutrašnjost krize otmica koja razara severozapadnu Nigeriju

Fatima, 55-godišnja žena iz sela Bia Buki u saveznoj državi Zamfara, opisuje napad u kome su napadači u predvečernjim satima opkolili selo i pucali bez upozorenja: „Ako uđeš u sobu, zapale je. Ako izađeš i počneš da bežiš, upucali bi te.“
Kako izgledaju napadi
Nasilnici dolaze u grupama, često na motociklima. Prema svedočenju Fatime, jedan napad može uključivati i do 100 motocikala, sa po troje ljudi na svakom. Napadi su brzi i planski: napadači okruže selo iz više pravaca, pale kuće, otimaju meštane radi otkupa i ubijaju one koji se opiru.
„Šuma je postala naše utočište. Bežali smo s decom, a ako nisi mogao da nađeš svoje dete, uzeo si dete komšije.“ — Fatima
Rast nasilja i posledice
U prvih šest meseci ove godine, grupa za praćenje konflikata Acled zabeležila je porast incidenata od 78% u zonama koje smatraju „srčanim područjima banditskih napada“ na severozapadu. Nacionalna komisija za ljudska prava Nigerije beleži da se broj otmica u celoj zemlji udvostručio u istom periodu. Ujedinjene nacije procenjuju da je oko 800.000 ljudi raseljeno u severozapadnom delu zemlje, a stotine sela su prazne ili napuštene.
Humani trošak
Fatima sada živi u improvizovanom kampu u glavnom gradu države, Gusau, sa sedmoro dece. Uslovi su teški: nema dovoljno hrane, mesta za spavanje je malo, a pomoć stiže neredovno. Prema njenim rečima, u jednom napadu u junu u Bia Buki poginulo je oko 70 ljudi, među kojima su bili članovi njene porodice.
Širi kontekst bezbednosti
Nigeria se suočava sa višestrukim sigurnosnim pretnjama: islamistički pobunjenici na severoistoku, separatistički pokreti na jugoistoku i oružani sukobi u centralnim regionima zbog prava na zemlju i vodu. U takvom okruženju grupama je lakše da deluju, a vojska i policija su često preopterećeni.
Vlada je povećala budžet za odbranu i bezbednost i najavila regrutovanje 28.000 novih vojnika, ali mnoge zajednice se oslanjaju i na vladine milicije (vigilante jedinice). Iako vlasti tvrde da su novije milicije bolje obučene, stručnjaci upozoravaju da naoružavanje civila može predstavljati dugoročan rizik i „vremensku bombu“ ako se ne planira demobilizacija i kontrola.
Napadi van tradicionalnih zone
Dosad su otmice i napadi bili koncentrisani u severoistočnim i severozapadnim zonama, ali u maju su na jugu, u saveznoj državi Oyo, napadnute tri škole — oteto je 39 dece i sedmoro nastavnika. Taj slučaj je pokazao da se pretnja širi i na regiona koji su se smatrali relativno sigurnim.
Šta traže preživeli
Meštani poput Fatime traže više prisustva bezbednosnih snaga, bolje patroliranje i pouzdan sistem zaštite kako bi mogli da se vrate kućama i obrađuju zemlju bez straha od otmica. „Ne kažem da je vlada potpuno zakazala, ali treba više truda i više bezbednosnih snaga da bi sela bila mirna“, kaže Fatima.
Zaključak: Kriza otmica u Nigeriji je višeslojna i brzo se pogoršava. Potrebna je kombinacija vojne, policijske, institucionalne i humanitarne reakcije, kao i pažljivo upravljanje lokalnim naoružanim formacijama, kako bi se povratila bezbednost i omogućio povratak raseljenih.
Pomozite nam da budemo bolji.

























