Khadijeh Bandari, 28-godišnja ribarka sa Hengama, opisuje kako su američki napadi zatvorili pristaništa, zaustavili turizam i uništili čamce i domove. Mnogi stanovnici su morali da napuste ostrvo ili da rizikuju izlazak na more zbog nedostatka prihoda. Bandari i porodica su preselili na sever, ali planiraju povratak čim se obezbedi sigurnost i finansijska obnova.
„Imali Smo Običan Život“: Iranska Ribarka Sa Hengama O Pričama, Gubicima I Nadi Za Povratak

Khadijeh Bandari, 28-godišnja ribarka sa ostrva Hengam, iznosi svoje svedočenje o tome kako su američki vazdušni napadi i rat poremetili svakodnevicu zajednice koja živi od mora, turizma i male privrede. Njena priča oslikava strah, gubitke i upornost ljudi koji žele da se vrate svojim domovima.
Rani život i rad
Sećam se da sam još kao dete išla na more sa majkom koja me je naučila da pecam. Kasnije sam kupila sopstveni čamac i nastavila porodičnu tradiciju: more je naš rad i identitet. Posle udaje, suprug i ja otvorili smo mali pansion i restoran; ribu smo prodavali preko Instagrama i služili je turistima.
Neposredni početak sukoba
"Rat je počeo", povikala je majka dok je bila na moru — reči koje su nas sve zatekle.
Eksplozije su ubrzo doprale do Hengama. Obalska straža je naložila zatvaranje tezgi i udaljavanje s plaže. Pristaništa Hengam i Kandaloo zatvorena su zbog straha od napada, a putovanja do susednog Qeshma bila su zabranjena.
Evakuacija, strah i noćne priče
U početku su mnogi verovali da će napadi brzo prestati, ali bombardovanje se nastavilo. Porodice su napuštale ostrvo, jedni iz straha, drugi jer nisu imali gde da ostanu. Oni koji su ostali pokušavali su da sačuvaju normalnost: okupljali su se večeri u malom kiosku, pravili igre za decu i delili priče u nadi da će "sutra" doneti mir.
Uništenja i ekonomske posledice
Napadi su uništili pristanište koje su koristila deca i porodice, a troje ljudi je poginulo u jednom od udara. Brojni stanovnici izgubili su čamce — često jedinu životnu ušteđevinu ili imovinu kupljenu na kredit. Restauratori, vlasnici pansiona i ribari ostali su bez prihoda; turizam je stao, a internet je bio isključen nekoliko nedelja, što je dodatno pogodilo prodaju preko mreže.
Prilagođavanje i nada
Bandari i njena porodica su se preselili na severni deo zemlje, gde suprug nalazi privremeni posao, dok je ona počela da pravi i prodaje nakit od školjki. I pored toga, njihovo srce ostaje na Hengamu — planiraju povratak čim se obezbedi sigurnost, obnove uništeni čamci i poprave kuće i izvori prihoda.
Zahtev za obnovom
Porodice zahtevaju zamenu uništenih plovila, popravku domova i vraćanje bezbednosti kako bi mogli da nastave živote koje su gradili godinama. Bandari naglašava da Hengam ne treba da bude upamćen samo po razaranju, već po radu, zajedništvu i upornosti ljudi koji žive od mora.
Napomena: Sve činjenice su prenete iz prvog lica i zasnovane su na svedočenju Khadijeh Bandari za Al Jazeera.
Pomozite nam da budemo bolji.

























