Istraživanje objavljeno u PNAS pokazuje da osobe sa ranom i dubokom gluhoćom preusmeravaju više neuronskih resursa ka periferiji vidnog polja. Funkcionalni MRI ukazuje da se ta reorganizacija pojavljuje već u lateralnom genikulatom jezgru (LGN) i nastavlja se u primarnoj vizuelnoj kori (V1). Ukupni volumeni LGN i V1 nisu se razlikovali, ali je kortikalna površina kod D/gluvih bila pomerena ka periferiji, uz kompromis centralne vizije.
Doživotna Gluvoća Preusmerava Vizuelne Resurse Ka Periferiji Vida

Ljudski mozak je izuzetno prilagodljiv: osim što stvara umetnička i tehnološka dostignuća, on fizički menja neuronske veze, tipove ćelija i puteve signalizacije. Jedan oblik takve plastičnosti javljа se kao odgovor na senzorna iskustva — na primer, kod osoba koje žive bez sluha, deo vida može preuzeti ulogu 'ranog sistema za uzbunjivanje'.
Šta su autori radili?
U studiji objavljenoj u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), tim iz UK koristio je strukturiranu i funkcionalnu magnetnu rezonancu kako bi mapirao vizuelne reprezentacije kod 16 odraslih osoba sa ranom i dubokom gluhoćom i 16 dobi usklađenih slušača (Levine et al., PNAS, 2026).
Cilj je bio da se poveže aktivnost u ranim vizuelnim strukturama sa stvarnim delovima vidnog polja ispitanika. Posebna pažnja posvećena je lateralnom genikulatom jezgru (LGN) u talamusu — relnom stanici za informacije iz mrežnjače — i primarnoj vizuelnoj kori (V1).
Ključni nalazi
Reorganizacija Počinje U LGN-u: Funkcionalni snimci pokazuju da je aktivnost u LGN-u kod osoba sa ranom gluhoćom relativno pomerena ka perifernim delovima vidnog polja u poređenju sa slušačima. To ukazuje da se prilagođavanje događa već vrlo rano u vizuelnom putu.
Bez Razlike U Ukupnom Volumenu: Ukupan volumen LGN-a i V1 nije se značajno razlikovao između grupa, ali je njihova unutrašnja raspodela bila različita.
Pomerena Površina Korteksa U V1: Kod D/gluvih osoba površinska reprezentacija periferije vidnog polja bila je veća, dok su slušači imali jaču reprezentaciju centralnog vida. Promene su bile izraženije u površini korteksa nego u njegovoj debljini.
Vizuelni Kompromis: Autori opisuju ovo kao preraspodelu neuronskih resursa: poboljšanje periferne detekcije dolazi uz cenu manjeg predstavljanja centralne vizije.
BSL Podgrupa (eksploratorno): U premaloj analizi za pouzdanu statistiku, najveće pomeranje ka periferiji primećeno je kod osoba koje su kao prvi jezik naučile British Sign Language, što zahteva dalje ispitivanje.
Mogući Uzroci I Dalji Pravci: Autori napominju da razlike mogu poticati i iz mrežnjače ili genetskih faktora kod nekih ispitanika; buduće studije treba da ispitaju retinu, genetske uzroke i potencijalne razvojne mehanizme plastičnosti.
Zašto je ovo važno?
Bez zvučnih informacija, povećana osetljivost perifernog vida može pomoći u ranom otkrivanju opasnosti i kretanju kroz okolinu. Međutim, rezultati takođe naglašavaju da kompenzacija nije univerzalno „poboljšanje“ vida — menja se raspodela resursa unutar vizuelnog sistema.
Ograničenja
Studija ima ograničen uzorak (16 D/gluvih i 16 kontrolnih ispitanika). Eksploratorne nalaze, poput uticaja prvog jezika (BSL), nisu dovoljno snažni za statističke zaključke. Potrebne su šire, longitudinalne studije, kao i direktna merenja retinalne strukture i genetske analize.
Završna napomena: Rad potvrđuje da senzorni gubici u ranom razvoju utiču na ranu vizuelnu plastiku (LGN) i na raspodelu funkcionalnih resursa u V1, sa praktičnim implikacijama za percepciju i svakodnevno funkcionisanje D/gluvih osoba.
Reference: Levine et al., Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), 2026.
Pomozite nam da budemo bolji.






















