Huti su, uz podršku Irana, izgradili razgranatu finansijsku mrežu koja im omogućava milijardne prihode i ulogu pretnje međunarodnoj plovidbi. Prihodi potiču pretežno iz domaćih izvora — carine, takse i prodaja nafte — dok međunarodne veze uključuju Rusiju, privatne aktere povezane s Kinom i facilitore u Dubaiju i jugoistočnoj Aziji. Sankcije ciljaju delove sistema, ali decentralizovana i prilagodljiva mreža otežava potpuno presecanje tokova bez ugrožavanja humanitarne pomoći u Jemenu.
Hutijski novčani motor Irana: Kako su Huti izgradili višemilijardnu mrežu i zapretili svetskoj plovidbi

Brzi prodor hutija ka jednoj od najvažnijih pomorskih saobraćajnih tačaka pojačava pažnju prema razgranatoj finansijskoj mreži koja je ovu pokrajinsku grupu, uz podršku Irana, pretvorila u regionalnu silu sposobnu da ugrozi međunarodnu trgovinu.
Teritorija, prihodi i mehanizmi
Huti su zauzeli ključne delove jemenske obale Crvenog mora, uključujući luku Mocha, i proširili kontrolu prema tjesnacu Bab el‑Mandeb — prolazu koji povezuje Crveno more i Zaliv Adena i kojim prolazi veliki deo svetske pomorske trgovine i energetskih pošiljki.
Kontrola luka i trgovačkih ruta omogućava hutijskim vlastima da naplaćuju carine, prištinske pristojbe i takse na uvoz, što po stručnim procenama čini ključni i uglavnom domaći izvor prihoda. Američko Ministarstvo finansija procenjuje da hutijski prihodi od prodaje nafte prelaze 2 milijarde dolara godišnje, dok dodatne količine dobijaju besplatnim pošiljkama iz Irana preko kompanija povezanih s Dubaijem.
Kako izgleda mreža
Istraživanja, uključujući izveštaj istraživača Adama Roussellea za GNET, ukazuju da hutijsko finansiranje kombinuje nekoliko elemenata: pristojbe u lukama Hodeida i Ras Isa, trgovinu naftom, neformalne hawala mreže, kripto‑adrese i međunarodne facilitore u Rusiji, Turskoj, Dubaiju i jugoistočnoj Aziji.
„Nismo u situaciji da Iranci samo šalju pare — Huti su deo šireg komercijalnog ekosistema,“ rekao je Adam Rousselle.
Tokovi u kripto‑adresama koje je navelo Ministarstvo finansija i analizirala blokčejn‑analitika iznosili su približno 900 miliona dolara odliva preko identifikovanih adresa, ali istraživači upozoravaju da je mreža fluidna i teško kvantifikovati ukupnu vrednost.
Spoljni akteri i strateške ranjivosti
Dok Iran pruža političku i logističku podršku, analize ukazuju i na sve intenzivnije veze sa Rusijom i na uloge privatnih aktera povezanim s Kinom. Riječi američkih eksperata ukazuju na prisustvo ruskih komponenti i ciljnih podataka, kao i na to da veliki deo komponenti za hutijske dronove potiče iz kineskih dobavljača.
Stručnjaci sugerišu da su slabe tačke mreže ta mesta gde hutski novac dodiruje formalni finansijski sistem: strane bankarske korenspondentne veze u Dubaiju, Muscatu ili drugim regionalnim čvorištima, menjačnice i veliki tankerski transferi.
Dilema humanitarne krize
Sankcije i pritisak na finansijske kanale nailaze na ozbiljan problem — Huti kontrolišu infrastrukturne rute kroz koje stiže većina hrane, goriva i pomoći za civile u velikim delovima Jemena. Pitanje kako preseći prihode Hutija, a ne prekinuti humanitarnu pomoć, ostaje nerazrešeno i predstavlja glavni politički i moralni izazov za zapadne aktere.
Zaključak: Hutijska mreža je decentralizovana, adaptivna i uklapa domaće prihode sa međunarodnim kanalima. Efektivna strategija zahteva ciljani pritisak na tačke povezane sa formalnim finansijama, istovremeno štiteći neophodnu humanitarnu podršku civilima.
Izvori: GNET izveštaj, svedočenja stručnjaka (Nadwa Al‑Dawsari), izjave istraživača (Adam Rousselle), podaci američkog Ministarstva finansija i javno dostupne analize blokčejna.
Pomozite nam da budemo bolji.



























