Nova studija objavljena u Physical Review Letters sugeriše da tamna energija možda nije stalna, već raste tokom kosmičke istorije zahvaljujući energiji iz kolapsa zvezda u crne rupe. Autori koriste precizne podatke instrumenta DESI (≈5.000 robotskih 'oči', ~1.000.000 galaksija) i tvrde da dinamički model bolje odgovara posmatranjima nego klasični ΛCDM. Predloženi pristup rešava problem nerealanih vrednosti (npr. efektivne negativne mase neutrina) i menja procene potrebne količine tamne materije, ali zahteva dodatnu potvrdu.
Crne rupe kao izvor tamne energije? Novi model povezuje kolaps zvezda i ubrzano širenje svemira

Da li crne rupe stvaraju tamnu energiju?
Jedna od najvećih zagonetki kosmologije danas je priroda tamne energije — misteriozne komponente koja, procenjuje se, čini oko 70% energije‑gustine svemira i odgovorna je za ubrzano širenje kosmosa. Dugogodišnji konsenzus podržava ideju da je ta energija konstantna kroz vreme (tzv. kosmološka konstanta), ali nova studija objavljena u Physical Review Letters dovodi tu pretpostavku u pitanje.
Šta tvrde autori
Autori predlažu model u kojem se kolaps masivnih zvezda u crne rupe povezuje sa rastom gustine tamne energije. Prema tom modelu, crne rupe postaju kosmološki povezane sa širenjem svemira: kako se univerzum širi, menja se i njihov unutrašnji energetski sadržaj, što omogućava postupnu transformaciju dela mase‑energije u oblik koji deluje kao tamna energija.
Uloga DESI instrumenata
Istraživači su koristili precizne podatke instrumenta DESI (Dark Energy Spectroscopic Instrument) sa opservatorije Kitt Peak — DESI ima oko 5.000 robotskih 'oči' i meri svetlost približno milion galaksija kako bi napravio najdetaljniju 3D mapu velike strukture svemira. Poređenjem DESI podataka o grupisanju galaksija, brzini rasta struktura i širenju svemira sa modelima tamne energije, autori su utvrdili da neki obrasci bolje odgovaraju dinamičkom (vremenom promenljivom) scenariju nego stalnoj kosmološkoj konstanti (ΛCDM).
Zašto je ovo važno za neutrino i tamnu materiju
Jedan od motivatora za alternativni model bila je nelogičnost koja se javljala u nekim kosmološkim uklapanjima: pri pretpostavci konstantne tamne energije, podaci su u pojedinim slučajevima vodili do neprihvatljivih vrednosti fizičkih parametara (npr. efektivno negativne mase neutrina u nekim interpretacijama). Model u kome tamna energija raste usled doprinosa crnih rupa smanjuje ukupnu gustinu materije tokom vremena i omogućava konzistentno uklapanje sa pozitivnim masama neutrina. Takođe, promena u ukupnom balansu materije‑energije utiče i na procene količine tamne materije potrebne za objašnjenje strukture univerzuma.
Ograničenja i sledeći koraci
Važno je naglasiti da je ovo rani i ambiciozan predlog: mehanizam „kosmološkog povezivanja" crnih rupa sa širenjem univerzuma ostaje teorijski spekulativan i zahteva dodatnu proveru. Neophodna su nezavisna posmatranja, detaljnije teoretske studije i testovi sa drugim podacima (CMB, slabe gravitacione leće, supernove) pre nego što model može da bude široko prihvaćen. Autori ističu da njihove tvrdnje bolje odgovaraju DESI podacima, ali konsenzus u naučnoj zajednici zahteva višestruke linije dokaza.
Zaključak
Studija otvara intrigantnu mogućnost: procesi koji oblikuju sudbinu zvezda — njihov kolaps u crne rupe — mogli bi biti povezani sa najvećom misterijom savremene kosmologije. Ako se ovakav model potvrdi, to bi promenilo način na koji razumemo evoluciju energije i materije u univerzumu, ali trenutno rešenje zahteva oprez i dodatne potvrde.
Pomozite nam da budemo bolji.




























