Svet Vesti
Nauka

Šta je Fusarium graminearum — gljiva koju je naučnica priznala da je krijumčarila u SAD i zašto je opasna

Šta je Fusarium graminearum — gljiva koju je naučnica priznala da je krijumčarila u SAD i zašto je opasna

Sažetak: Yunqing Jian, kineska biljna naučnica sa Univerziteta Mičigen, priznala je 12.11.2025. krivicu za krijumčarenje Fusarium graminearum u SAD i očekuje deportaciju. Fusarium izaziva klasnu plesni (scab) kod pšenice i ječma i može smanjiti prinose do 45%, a zaraženo zrno često sadrži mikotoksin deoksinivalenol (DON), poznat i kao vomitoksin. Kontrola uključuje testiranje zrna, integrisane agrotehničke mere, izbor otpornijih sorti i regulisan uvoz preko USDA‑APHIS.

Datum i slučaj: Kineska biljna naučnica Yunqing Jian (33) sa Univerziteta Mičigen priznala je 12. novembra 2025. krivicu za krijumčarenje organizma Fusarium graminearum u SAD i za davanje lažnih iskaza FBI‑ju. Prema sporazumu o priznanju, Jian je osuđena na vreme već odležanog pritvora i očekuje se da će biti deportovana.

Šta je Fusarium graminearum?

Fusarium graminearum je uobičajeni gljivični biljni patogen koji izaziva bolest poznatu kao klasna plesan (Fusarium head blight ili „scab“) kod pšenice i ječma. Može oštetiti i pirinač, a kod kukuruza dovodi do truleži klipova i stabljika. Ova vrsta je rasprostranjena globalno (na svim kontinentima osim Antarktika), ali različite genetske linije mogu imati različitu štetnost i osobine, što čini nepropisno uvoženje opasnim.

Uticaj na prinose i ekonomiju

U teškim godinama scab može smanjiti prinos do oko 45% na pogođenim parcelama. U SAD, Ministarstvo poljoprivrede i stručnjaci procenjuju godišnje ekonomske gubitke pšenice i ječma na više od milijardu dolara. Procene iz 2024. ukazuju da je bolest smanjila rod pšenice za približno 31 milion bušela (oko 2% ukupne proizvodnje).

Zdravstveni rizici — mikotoksini

Gljiva u zrnu često proizvodi mikotoksin poznat kao vomitoksin; farmaceutski naziv najčešće je deoksinivalenol (DON). U visokim koncentracijama DON može izazvati povraćanje i akutne gastrointestinalne simptome, a dugotrajna izloženost može oštetiti digestivni trakt, oslabiti imunitet i imati neuroinflamatorne efekte.

Kod životinja, ponovljena izloženost može usporiti rast, smanjiti telesnu masu i negativno uticati na reprodukciju. Zbog toga su u SAD preporučeni (advisory) nivoi za DON: približno 1 ppm za proizvode namenjene ljudskoj ishrani i viši pragovi (do ~10 ppm) za odraslu stoku, u zavisnosti od vrste i upotrebe.

Kontrola, testiranje i upravljanje rizikom

  • Testiranje zrna: Zrna se rutinski testiraju pri predaji u silose i otkupu; pošiljke sa višim koncentracijama mogu biti odbijene.
  • Fizičke mere: Čišćenje i uklanjanje obolelih zrna smanjuje rizik; ako su nivoi DON umjereni, žito se ponekad koristi za stočnu hranu.
  • Agrotehničke mere: Plodored, obrada zemljišta posle žetve i smanjenje biljnih ostataka smanjuju preživalu patogena.
  • Otpornosti i hemija: Sadnja sorti s povišenom otpornosti i pravovremena primena fungicida na klasu u fazi cvetanja mogu smanjiti štetu i zagađenje mikotoksinom, ali fungicidi nisu potpun lek — pri ekstremno povoljnim uslovima bolest se i dalje može pojaviti.
  • Rani sistemi upozoravanja: Istraživači (npr. timovi sa Kansas State, Ohio State i Penn State) razvijaju modele rizika koji koriste istorijske i aktuelne vremenske podatke kako bi pomogli proizvođačima u donošenju odluka o zaštiti.

Biologija širenja

Infekcije se najčešće javljaju u vreme cvetanja, posebno pri obilnim padavinama i visokoj vlažnosti. Patogen prezimljava na ostacima pšenice, ječma i kukuruza na površini polja i proizvodi mikroskopske spore koje vetar može prenositi na velike udaljenosti, šireći zarazu iz sezone u sezonu.

Pravni okvir i zašto je slučaj važan

U SAD je uvoz i premještanje biljnih patogena regulisan od strane USDA‑APHIS i zakona o zaštiti bilja (Plant Protection Act). Kretanje bakterija, gljiva i virusa, čak i radi istraživanja, zahteva odgovarajuće dozvole i procedure koje mogu trajati mesecima. Cilj je smanjiti rizik unošenja novih genetskih linija koje bi mogle biti štetnije za lokalne useve.

Slučaj Yunqing Jian skrenuo je pažnju javnosti na ove rizike: radi se o patogenu koji već izaziva velike ekonomske i zdravstvene posledice, a nepropisno uvođenje ili premještanje različitih sojeva može dodatno pogoršati situaciju.

Preporuke za proizvođače

  • Pratiti lokalne i regionalne prognostičke modele rizika i meteorološke podatke.
  • Redovno testirati žito pri predaji i ulagati u čišćenje i sortiranje.
  • Primjenjivati integrisane mere: otpornije sorte, plodorede, obradu ostataka i ciljanu primenu fungicida.
  • Pridržavati se propisa o uvozu i radu sa patogenima u laboratorijama i istraživanjima.

Autor objašnjenja: Informacije i stručno objašnjenje dao je Tom W. Allen, profesor biljnih patologija na Mississippi State University. Originalni tekst je iz The Conversation.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno