SVOM je 14. marta detektovao gama‑zračni bljesak GRB250314A, nastao od eksplozije zvezde ~100× većeg od Sunca oko 700 miliona godina posle Velikog praska. Fotonima je trebalo ~13 milijardi godina da stignu do Zemlje, a događaj je jedan od pet najudaljenijih takvih bljeskova ikada registrovan. Kašnjenje od 17 sati pre usmeravanja VLT‑a umanjilo je intenzitet signala, ali prikupljeni podaci su među najpreciznijima do sada.
SVOM Otkrio Ogroman Gama‑Bljesak Iz Ranog Univerzuma — GRB250314A

Francusko‑kineski svemirski teleskop SVOM detektovao je 14. marta izuzetno snažan gama‑zračni bljesak označen kao GRB250314A. Prema istraživanjima objavljenim u časopisu Astronomy & Astrophysics, bljesak je potekao od zvezde približno 100 puta veće od Sunca i dogodio se oko 700 miliona godina nakon Velikog praska.
“Ovo je izuzetno retko – to je peti najudaljeniji gama‑zračni bljesak ikada detektovan,” rekao je Bertrand Cordier, naučni vođa misije SVOM pri Francuskoj komisiji za atomsku energiju (CEA) i koautor obe studije.
Fotonima koje su instrumenti zabeležili trebalo je otprilike 13 milijardi godina da stignu do Zemlje, a sam impuls je trajao desetine sekundi. Naučnici navode da je ova detekcija među najpreciznijima po prikupljenim podacima i merenjima, što omogućava detaljniji uvid u uslove koji su postojali u ranim fazama svemira.
Uvid u drevni kosmos
Gama‑zračni bljeskovi predstavljaju najenergičnije eksplozije u kosmosu i obično nastaju pri kolapsu masivnih zvezda ili pri sudaru gustih objekata poput neutronskih zvezda. U nekoliko sekundi mogu osloboditi količinu energije sličnu ukupnoj energiji koju Sunce emituje tokom svoje milijarde godina duge istorije.
Takvi impulsi izbacuju materiju brzinama bliskim brzini svetlosti i služe kao prirodne sonde: svetlost koja stiže do nas nosi tragove i informacije o materiji kroz koju je prolazila, pa omogućava naučnicima da proučavaju hemijsko sastav i fizička svojstva ranog univerzuma.
Značaj otkrića
GRB250314A potiče iz prve generacije zvezda koje su formirale prve teže elemente – poput gvožđa, ugljenika i kiseonika – neophodne za kasniju formaciju galaksija i planeta. Detekcija ovakvog događaja pomaže u razumevanju kako su se ti elementi distribuirali i kako je evoluirao rani svemir.
Tehnički izazovi: Tim SVOM‑a je odmah poslao upozorenja drugim teleskopima, ali je provelo 17 sati pre nego što je Very Large Telescope (VLT) u Čileu usmerio svoje instrumente prema izvoru. Tokom tog vremenskog razmaka intenzitet signala je opao, što je umanjilo mogućnosti dodatnih merenja u vidljivom i infracrvenom spektru.
Cordier i njegov tim očekuju da će SVOM moći da detektuje jednu do dve slične pojave godišnje, pod uslovom da se poboljša brzina koordinisanih opservacija između svemirskih i zemaljskih teleskopa.
Ovo otkriće predstavlja retku priliku da se posmatra život i smrt zvezda iz perioda kada je univerzum imao samo oko 5% svoje sadašnje starosti, pružajući vredne podatke za buduće astrofizičke studije.
Pomozite nam da budemo bolji.




























