Tim Univerziteta u Bonu razvио je filter inspirisan ribljim škrgama koji u testovima uklanja preko 99% mikroplastičnih vlakana iz otpadnih voda iz veš‑mašina. Projekat je podržan grantom ERC od 161.000 USD, a proces patentiranja je u toku u Nemačkoj i na nivou EU. Filter se može lako integrisati u mašine, a skupljena mikroplastika se nakon nekoliko desetina pranja odlaže kao komunalni otpad.
Filter Po Uzoru Na Riblje Škrge Uklanja Više Od 99% Mikroplastike Iz Veš‑Mašina

Ponekad najbolje ideje dolaze iz prirode. Tim sa Univerziteta u Bonu razvio je filter inspirisan arhitekturom ribljih škrga koji je u laboratorijskim testovima izdvojio više od 99% mikroplastičnih vlakana iz otpadnih voda iz veš‑mašina.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Emerging Contaminants. Projekat je finansijski podržan grantom Evropskog istraživačkog saveta (European Research Council) u iznosu od 161.000 dolara, a rad na razvoju koncepta traje već nekoliko godina.
Kako radi filter
Model filtra oponaša način na koji kod nekih riba škržni lukovi funkcionišu: deluju kao levak koji usmerava čestice (npr. plankton) ka ždrelu, dok voda prolazi dalje bez da dođe do začepljenja. Isti princip primenjen je na protok vode u veš‑mašini, što omogućava efikasno odvajanje mikroskopskih vlakana iz otpadne vode bez čestih zastoja sistema.
„Pronašli smo kombinaciju parametara koja omogućava našem filteru da izdvoji više od 99 procenta mikroplastike iz vode, a da pri tom ne dođe do začepljenja,“ izjavila je dr Leandra Hamann.
Prema autorima, prosečna četvoročlana porodica može godišnje osloboditi i do 500 g mikroplastike samo pranjem odeće. Takve čestice lako dospevaju u mulj i đubriva, kruže kroz životnu sredinu i mogu dospeti u lanac ishrane.
Zdravstveni i ekološki rizici
Mikroplastika je predmet sve većeg naučnog interesa zbog mogućih uticaja na zdravlje: povezivana je sa problemima u crevima, reproduktivnim sistemom i postavljane su hipoteze o vezi sa nekim vrstama raka. Njena sitna veličina omogućava široko raznošenje u prirodnim ekosistemima i ugrožavanje životinja, posebno u morskim staništima.
Primena i dostupnost
Autori ističu da se filter relativno lako može integrisati u postojeće modele veš‑mašina, a proizvodnja bi prema očekivanjima trebalo da bude jeftina jer se zasniva na jednostavnom, prirodnom principu rada. Proces patentiranja je već pokrenut u Nemačkoj, a tim radi i na proširenju zaštite na nivou EU.
Upotreba je takođe jednostavna: skupljena mikroplastika može se nakon nekoliko desetina pranja odložiti kao komunalni otpad. Dok proizvod ne stigne na tržište, korisnicima se preporučuje smanjenje potrošnje brze mode i pažljiviji izbor materijala kako bi se dodatno smanjila emisija mikroplastičnih vlakana.
Zaključak: Rešenja inspirisana prirodom poput ovog filtera predstavljaju praktičan i obećavajući korak ka smanjenju zagađenja mikroplastikom — posebno u domaćinstvima, gde se najveći deo emisije javlja tokom pranja odeće.
Pomozite nam da budemo bolji.




























