Nova DNK analiza Prirodnjačkog muzeja pokazuje da je skelet žene pronađen kod Beachy Heada potekao iz lokalne populacije rimske Britanije i da je imala svetlu put. Ranije tvrdnje BBC dokumentarca iz 2016. o subsaharskom poreklu dovele su do javne kontroverze i postavljanja, a potom uklanjanja memorijalne ploče. Radiokarbonsko datiranje smešta njenu smrt između 129. i 311. godine n.e.; analiza kostiju ukazuje na starost 18–25 godina, visinu nešto iznad 4,9 stope i ishranu bogatu morskim plodovima.
Nova DNK Analiza Pokazuje: ‘Beachy Head’ Žena Poreklom Iz Južne Engleske, Ne Iz Subsaharske Afrike

Novo istraživanje Prirodnjačkog muzeja iz Londona otkriva da je skelet žena pronađen kod Beachy Heada pripadao lokalnoj populaciji rimske Britanije i da je imala svetlu put, plave ili svetle oči i plavu kosu — suprotno ranijim tvrdnjama o njenom subsaharskom poreklu.
Istraživanje i genetika
Tim iz Prirodnjačkog muzeja uradio je sveobuhvatnu analizu DNK i zaključio da je genetsko poreklo skeleta najsličnije osobama iz južne Engleske u rimsko doba. Dr William Marsh, vođa studije, objasnio je:
„Korišćenjem najsavremenijih DNK tehnika uspeli smo da razjasnimo poreklo ove osobe. Njena genetska struktura najbliža je lokalnoj populaciji rimske ere u Britaniji.“
Kontroverza i ranije interpretacije
U dokumentarcu BBC-a iz 2016. godine, "Black and British: A Forgotten History", profesor David Olusoga i saradnici predstavili su rekonstrukciju žene s tamnijom kožom i tvrdili da je mogla poticati iz subsaharske Afrike. Ta interpretacija dovela je do postavljanja memorijalne ploče, koja je kasnije uklonjena nakon što su nove studije 2017. i dalje potvrđene aktuelnom DNK analizom pokazale da je poreklo verovatnije evropsko/mediteransko, a sada lokalno britansko. Ploča je uklonjena 2022. godine.
Arheološki i bioarheološki podaci
Radiokarbonsko datiranje smešta smrt ove osobe u period između 129. i 311. godine n.e., dakle tokom rimske okupacije Britanije. Osteološka analiza ukazuje da je bila stara oko 18–25 godina u trenutku smrti i visoka nešto iznad 4,9 stope (oko 150 cm). Na nozi je zabeležen zalečen prelaz, što upućuje na ozbiljniju, ali ne i smrtonosnu povredu u toku života.
Hemijska analiza kostiju (izotopi ugljenika i azota) pokazala je da je njena ishrana verovatno sadržala značajnu količinu morskih plodova, što odgovara lokaciji uz obalu i načinu ishrane nekih rimskih zajednica.
Širi kontekst i značaj
Ovaj slučaj ilustruje kako nove genetske i laboratorijske metode mogu promeniti ranije istorijske interpretacije i zaokružiti razumevanje demografske slike rimske Britanije. Debata o boji kože ranih stanovnika Britanije nastavlja se i na drugim primerima — npr. analiza „Cheddar Man“-a (osoba iz Somerseta pre ~10.000 godina) sugerisala je kombinaciju tamnije puti i svetlih očiju.
Rezultati studije objavljeni su u časopisu Journal of Archaeological Science. Autori naglašavaju da naučno znanje stalno napreduje i da je neophodno revidirati zaključke kako se pojavljuju nove metode i dokazi.
Pomozite nam da budemo bolji.


































