Svemirski teleskop Habl snimio je posledice dva masivna kosmička sudara u okolini zvezde Fomalhaut, otkrivši da su prethodno uočeni sjajni objekti bili gusti oblaci prašine, a ne planete. Učesnici sudara bili su stene prečnika najmanje 37 milja (oko 60 km). Pojava dva sudara u roku od 20 godina je neočekivana i pokreće pitanje da li su takve kolizije češće nego što se misli; naučnici planiraju dalja posmatranja.
Habl Otkrio Dva Masivna Sudara Kod Fomalhauta — Gusti Oblaci Prašine Prevarili Astronome

Svemirski teleskop Habl dobio je retku priliku da zabeleži posledice dva velika kosmička sudara u okolini zvezde Fomalhaut, i time pomogao naučnicima da reše decenijsku zagonetku o misterioznim sjajnim objektima u toj zvezdanoj okolini.
Pre mnogo godina astronomi su uočili gust, sjajan objekat blizu Fomalhauta i pretpostavili da bi mogao biti planet. Međutim, snimci Habla iz 2023. pokazali su neočekivanu promenu: prethodno viđeni sjaj je nestao, a na njegovom mestu se pojavio drugi sjajni oblak — dokaz da nije reč o planeti.
Ispostavilo se da su posmatrani objekti zapravo gusti oblaci prašine koji su nastali u dva razorna sudara velikih kosmičkih stena. Te stene su, prema procenama istraživača, imale prečnik najmanje 37 milja (oko 60 km). Posledice takvih sudara mogu na određeni period izgledati kao planetarna telesa, dok se prašina ne rasprši.
„Veoma neočekivano je da se u ovom pojasu sada dogodila čak dva takva jedinstvena i masivna sudara u roku od 20 godina,“ izjavio je Joshua Lovell iz Harvard‑Smithsonian Centra za astrofiziku. Lovell nije bio uključen u samu studiju.
Takve velike kolizije se smatraju izuzetno retkim — teorije sugerišu da se u istoj oblasti pojavljuju otprilike jednom na 100.000 godina — pa je otkriće dve eksplozije u roku od dve decenije iznenađujuće. Moguće je da je u pitanju izuzetno povoljan trenutak za posmatranje, ili da se ovakvi događaji dešavaju češće nego što dosadašnje teorije predviđaju; za konačan zaključak biće potrebna dodatna opservacija i analiza.
Sudari velikih kosmičkih tela igraju ključnu ulogu u formiranju i hemijskom sastavu planeta, pa neposredno posmatranje takvih događaja daje uvid u ranije faze nastanka Sunčevog sistema. „Proučavanje tih događaja je kao da gledamo fotografiju našeg Sunčevog sistema iz detinjstva,“ rekla je astrofizičarka Meredith MacGregor sa Džons Hopkins Univerziteta, koja takođe nije bila uključena u istraživanje.
Istraživači planiraju da nastave pratiti novi oblak prašine u narednim godinama kako bi dokumentovali njegov razvoj i raspad. Autori studije, koju je objavio časopis Science, zaključuju da će dalja praćenja pomoći da se razjasni učestalost i posledice ovakvih sudara.
Zvezda Fomalhaut se nalazi u našem kosmičkom susedstvu, na oko 25 svetlosnih godina od Zemlje. Jedna svetlosna godina iznosi gotovo 6 biliona milja (oko 9,7 biliona kilometara). Kako je rekao autor studije Paul Kalas sa Univerziteta Kalifornija, Berkeley: pratnjom ovakvih objekata „naučnici hvataju te nasilne eksplozije u realnom vremenu.“
Studija je objavljena u časopisu Science.
Pomozite nam da budemo bolji.




























