Međunarodni tim u okviru projekta AMISTAD, predvođen Londonskim Prirodnjačkim muzejom, identifikovao je devet novih vrsta leptira iz roda Thereus koristeći više od 1.000 uzoraka i moderne genetske metode. Tim je uspeo da izdvoji DNK čak i iz uzoraka starijih od 100 godina, što je razotkrilo skrivene taksonomske razlike. Rad objavljen u Zootaxa naglašava važnost muzeja i hitnost zaštite staništa u neotropiku zbog deforestacije.
Stogodišnji uzorci 'progovorili': Otkriveno 9 novih vrsta leptira iz roda Thereus

Kada pomislite na leptire, verovatno zamišljate šarena krila i lako prepoznatljive oblike. Ipak, kod pojedinih tropskih vrsta sitne morfološke razlike čine ih praktično neprepoznatljivima golim okom. U takvim slučajevima muzejske zbirke i moderne genetske metode pokazuju svoju pravu vrednost.
"Zahvaljujući genetskoj revoluciji i saradnji istraživača i muzeja u više zemalja, vođenih Londonskim Prirodnjačkim muzejom, stogodišnji leptiri su počeli da nam govore", rekao je Christophe Faynel, entomolog iz Société entomologique Antilles Guyane. "Upoređivanjem moderne DNK sa starim uzorcima iz istorijskih preparata moguće je razrešiti dugo zbunjene taksonomske grupe i otkriti veću biološku raznovrsnost."
Međunarodni tim okupljen u okviru projekta AMISTAD, pod vodstvom Londonskog Prirodnjačkog muzeja, analizirao je više od 1.000 primeraka plavih južnoameričkih leptira iz zbirki širom sveta. Kombinacijom morfološke analize i sekvenciranja DNK tim je identifikovao devet dosad nepoznatih vrsta u rodu Thereus, roda leptira tankih, prozirnih krila koji nastanjuju neotropik.
Istraživači su čak uspeli da izdvoje genetski materijal iz nogice leptira starije od 100 godina koristeći najsavremenije tehnike sekvenciranja. Ta DNK je omogućila razjašnjenje sitnih, ali doslednih razlika između jedinki koje su po izgledu bile gotovo identične, pa su ranije svrstavane u iste vrste.
Poseban fokus tima bila je grupa nazvana genena unutar podfamilije Theclinae, koja se ranije smatrala sastavljenom od samo pet vrsta. Rezultati objavljeni u časopisu Zootaxa pokazuju da je taksonomska raznovrsnost veća nego što se pretpostavljalo, što ima direktne implikacije za prioritetizaciju mera zaštite — naročito jer su mnoga staništa u neotropiku ugrožena brzim krčenjem šuma.
"Neke od nedavno identifikovanih vrsta sakupljene su pre više od sto godina u staništima koja možda više ne postoje, što dodatno naglašava hitnost istraživanja i zaštite", upozorila je Blanca Huertas, glavna kustoskinja kolekcije leptira u Prirodnjačkom muzeju i koautorka studije.
Među novoimenovanim vrstama nalaze se Thereus cacao, T. ramirezi i T. confusus — nazivi inspirisani regionima, lokalnim istraživačima i taksonomskim izazovima koje je tim razrešio. Autori ističu da bi dalja istraživanja mogla otkriti i dodatne vrste čim se analiziraju preostali primerci iz velikih zbirki.
Vrednost muzejskih zbirki
Studija je podvukla i trajnu naučnu važnost muzeja: Londonski Prirodnjački muzej čuva oko pet miliona primeraka leptira, što čini približno 6% ukupne kolekcije muzeja. Neki primerci datiraju još iz 1600-ih, a takvi arhivi omogućavaju naučnicima da proučavaju vrste koje su možda izumrle ili su danas u opasnosti.
Otkriće devet novih vrsta iz roda Thereus naglašava koliko su kombinacija istorijskih zbirki i savremenih metoda moćna za razumevanje biodiverziteta i za usmeravanje zaštitnih mera pre nego što bude kasno.
Pomozite nam da budemo bolji.




























