Novo istraživanje Univerziteta Džordžija otkriva biofluorescenciju kod šest severnoameričkih šišmiša. Posmatranja su urađena na preparatima u Georgia Museum of Natural History, a sjaj je primećen pretežno na krilima i zadnjim udovima. Iako istraživači pretpostavljaju moguću genetsku osnovu, tačan mehanizam i evolutivna svrha i dalje su nepoznati. Dalja istraživanja su potrebna za razjašnjenje porekla i funkcije te osobine.
Otkriveno: Šest Vrsta Šišmiša Svetli Pod UV Svetlom — Šta To Znači?
Photo Credit: iStock
Naučnici sa Univerziteta Džordžija otkrili su da šest severnoameričkih vrsta šišmiša pokazuje fotoluminiscentni, odnosno biofluorescentni sjaj pod ultraljubičastim (UV) zracima. Rad je objavljen u časopisu Ecology and Evolution, a otkriće širi naše razumevanje biofluorescentnih osobina kod sisara i može imati implikacije za strategije očuvanja.
Kako su sproveli istraživanje?
Tim predvođen Briana Roberson proučavao je preparate iz Georgia Museum of Natural History u Athensu (država Georgia). Za svaku od šest vrsta pregledano je po 10 primeraka. Posmatrali su efekat UV osvetljenja na različitim delovima tela šišmiša kako bi utvrdili prisustvo fotoluminiscentnog sjaja.
Koje su vrste obuhvaćene?
Istraživane vrste uključuju: veliki smeđi šišmiš (Eptesicus fuscus), istočni crveni šišmiš (Lasiurus borealis), seminolski šišmiš (Lasiurus seminolus), južnoistočni myotis (Myotis austroriparius), sivi šišmiš (Myotis grisescens) i brazilski šišmiš slobodnog repa (Tadarida brasiliensis).
Šta su pronašli?
Istraživači su primetili da krila i zadnji udovi kod ispitivanih primeraka emituju jasno vidljiv fotoluminiscentni sjaj pod UV svetlom. Autori rada predlažu da bi ova osobina mogla imati genetsku osnovu, ali ističu da trenutno nema dovoljno dokaza da bi se sa sigurnošću odredilo poreklo ili funkcija te pojave.
"U suštini se radi o nekoj vrsti mutacije, koja se potom nekako održava jer je korisna," rekao je Steven Castleberry, koautor studije, komentarišući potencijalnu evolutivnu prednost. Ipak, istraživači naglašavaju da pojam 'mutacija' treba tumačiti oprezno dok se ne utvrde mehanizmi.
Moguće implikacije
Razumevanje biofluorescentnosti može pomoći u istraživanju adaptacija šišmiša na promene životne sredine i u planiranju mera zaštite. Šišmiši su važni oprašivači i prirodni kontrolori štetočina — na primer, lesser long-nosed bat je ključan za oprašivanje biljke blue agave, dok su u jednom radu šišmiši smanjili oštećenja na stabljikama macadamia oraha za oko 40%.
"Najverovatnije je da je ova [luminiscentna] osobina nasledjena davno, od zajedničkih predaka svih modernih sisara," rekao je Kenny Travouillon iz Western Australian Museuma, naglašavajući potrebu za daljim istraživanjima.
Ukratko, otkriće otvara više pitanja nego što daje odgovora: zašto i kako neke vrste šišmiša svetle pod UV-om ostaje da se istraži. Autori pozivaju na dodatne studije — uključujući genetičke analize i posmatranja u prirodnim uslovima — kako bi se razjasnila funkcija i poreklo ove osobine.
Pomozite nam da budemo bolji.
