Desetine hiljada indijskih dostavljača stupilo je u štrajk zbog marketinškog obećanja dostave za 10 minuta u radijusu od oko 3 km, zahtevajući poštenu platu, bezbednost i socijalnu zaštitu. Radnici ukazuju na niske osnovne naknade, automatske kazne i nedostatak prava zaposlenih, dok kompanije ističu efikasnost i gustinu mreže prodavnica. Vlada je najavila reforme, a neke savezne države već uvode propise, ali implementacija zaštite za gig radnike ide sporo.
Kuriri U Indiji Štrajkuju Protiv 'Dostave Za 10 Minuta' — Traže Poštenu Zaradu, Bezbednost I Socijalnu Zaštitu

Desetine hiljada dostavljača koji rade preko aplikacija u Indiji stupile su u štrajk tokom dočeka Nove godine, protestujući protiv pritisaka i marketinških obećanja platformi da porudžbine isporuče za manje od 10 minuta. Radnici traže „poštenu platu, dostojanstvo i bezbednost“, kao i zabranu marketinškog trika koji obavezuje dostavljače da isporuče namirnice na adresu u prečniku od oko 3 km u roku od 10 minuta.
Šta radnici zahtevaju
Među ključnim zahtevima su ukidanje 10-minutnog obećanja, prestanak automatskih kazni i degradiranja ocena u sistemima platformi, kao i uvođenje sveobuhvatne socijalne zaštite koja uključuje zdravstveno osiguranje i penzije. Indijska federacija radnika na aplikacijama (Indian Federation of App Based Transport Workers) navodi da se u štrajku pridružilo više od 200.000 radnika.
Zašto je problem toliko ozbiljan
Model tzv. „brze trgovine“ postao je žestoka borba za tržišni udeo u zemlji sa 1,4 milijarde stanovnika i velikim pritokom novih tražilaca posla. Kompanije poput Swiggy (Instamart), Blinkit i Zepto koriste obećanja o izuzetno brzoj dostavi kao ključni marketinški adut. Kritičari i radnici tvrde da to često dolazi po cenu bezbednosti i dostojanstva dostavljača.
Primeri iz prakse
Jedan 41-godišnji dostavljač iz Hajderabada rekao je za CNN da dobija osnovnu naknadu od oko 5 rupija po porudžbini (≈ $0.06) i da radi noću od 19:00 do 05:00. Nakon troškova goriva i održavanja, kao i hrane, njegova mesečna zarada od oko 20.000 rupija (≈ $222) ide pretežno na kiriju i školarinu za petoro dece.
„Moramo sami da plaćamo gorivo i popravke motora. Nisam mislio da ću u četrdesetim raditi ovo, ali koju drugu opciju imam?“
Drugi kuriri opisuju sličnu nesigurnost: rad do 15–16 sati dnevno, 35–40 porudžbina da bi se ispunili ciljevi, pritiskanje brzine vožnje — pa čak i kršenje saobraćajnih propisa — da bi stigli na vreme. Neki tvrde da su kažnjavani sistemskim smanjenjem ocene ili blokadom naloga, što direktno ugrožava njihov prihod.
Odgovori kompanija i država
Kompanije brane efikasnost sistema i ukazuju na gustinu maloprodajnih objekata koja omogućava kratke rute. Deepender Goyal, suosnivač Zomata, naveo je da su Zomato i Blinkit radili „rekordnim tempom“, dok je sindikat odgovorio da su milioni porudžbina isporučeni zato što radnici ne mogu da priušte da se odjave, a ne jer su uslovi pravični.
Vladine inicijative su u toku: reforme iz 2020. obećale su socijalnu zaštitu za gig radnike, ali implementacija ide sporo. Nekoliko saveznih država — Rajasthan, Karnataka i Jharkhand — već je uvelo ili razmatra propise i fondove za dobrobit gig radnika.
Šira slika
Gig ekonomija u Indiji pruža zaposlenje milionima, a procenjuje se da će broj radnika do 2030. porasti na oko 23,5 miliona. Ipak, kritičari upozoravaju da model formalizuje neformalnost: radnici ostaju bez stabilnosti, fiksne plate i beneficija, ali sa većom kontrolom algoritama. Protesti pokazuju potrebu za većom transparentnošću, pravnom regulativom i stvarnim mehanizmima socijalne zaštite.
CNN je kontaktirao Swiggy, Zomato, Blinkit, Zepto i indijsko Ministarstvo rada za komentar.
Pomozite nam da budemo bolji.




























