Autori novog rada predlažu da napredne civilizacije mogu koristiti ponavljajuće bljeskove svetla, nalik signalima krijesnica, kao način komunikacije ili široko emitovani beacon. Istraživači su analizirali preko 150 pulsara kao model periodičnih bljeskova, ali nisu našli dokaze veštačkih signala. Rad na arXiv-u (8. novembar) podstiče SETI da proširi kriterijume pretrage i uzme u obzir nehumske oblike komunikacije.
Mogu Li Vanzemaljci Komunicirati „Kao krijesnice“? Novi predlog za širenje SETI pristupa

Napredne vanzemaljske civilizacije mogle bi komunicirati nizovima ponavljajućih bljeskova svetla — slično obrascu kojim krijesnice međusobno razmenjuju poruke — tvrde autori novog naučnog rada. Takvi optički signali bi, kažu istraživači, mogli ostati neprimećeni ako SETI i dalje pretežno traži radio-emisije i toplotne tragove tehnoloških megastruktura.
Šta su autori predložili?
U radu postavljenom 8. novembra na preprint server arXiv (rad još nije recenziran, a pod razmatranjem je za PNAS), istraživači izlažu misaoni eksperiment: zamišljaju civilizacije koje se umesto radio-talasa služe ponavljajućim, kontrolisanim bljeskovima svetla — „svetlećim predajnicima“ ili komunikacionim taktom nalik krijesnicama. Takvi signali bi mogli prenositi jednostavne i složenije informacije ili služiti kao široko emitovani 'evo nas' beaconi.
Metod: pulsari kao model
Da bi ilustrovali kako bi takvi signali mogli izgledati, autori su analizirali bljeskove više od 150 pulsara — brzo rotirajućih neutronskih zvezda koje emituju regularne snopove elektromagnetnog zračenja. Pulsari služe kao koristan prirodni primer periodičnih bljeskova, ali analiza nije otkrila dokaze o veštačkim signalima.
Ključni nalazi i implikacije
Iako studija nije našla veštačke izvore u uzorku pulsara, autori ističu: (1) postoje svojstva periodičnih bljeskova koja podsećaju na obrasce u komunikaciji kod organizama na Zemlji, (2) dugovečne civilizacije bi mogle favorizovati ciljana, optička rešenja umesto širokopojasnih radio-emisija, i (3) SETI bi trebao proširiti svoje kriterijume tražeći različite tipove signala.
Estelle Janin, koautorka rada i doktorantkinja na School of Earth and Space Exploration (Arizona State University), kaže: „Uzimanje u obzir nehumnih oblika komunikacije ključno je ako želimo proširiti intuiciju o tome kako bi vanzemaljska komunikacija mogla izgledati.“
Zašto treba proširiti pretragu?
Autori upozoravaju na moguću antropocentričnu pristrasnost u sadašnjim SETI pristupima — pretpostavku da će napredne civilizacije komunicirati slično nama. Kao primer navode da Zemlja postaje „radio-tiša“ jer komunikacije prelaze na usmerene satelitske veze; analogno, druge civilizacije bi mogle koristiti optičke ili lokalizovane kanale.
Rad je primarno misaoni eksperiment i poziv naučnoj zajednici: predlaže da SETI, astrofizika i istraživanja životinjske komunikacije međusobno razmene metode i prošire skup meta i tehnika detekcije — uključujući traženje ponavljajućih optičkih bljeskova iz različitih izvora.
Zaključak: Ideja da vanzemaljci mogu komunicirati "kao krijesnice" ne dokazuje postojanje takvih signala, ali poziva na širi, manje antropocentričan pristup traženju inteligentnog života u svemiru.
Pomozite nam da budemo bolji.


































