Analitičari upozoravaju da unutrašnji nemiri u Iranu, zajedno s tenzijama sa SAD, mogu povećati rizik od krađe ili preusmeravanja visoko obogaćenog uranijuma (oko 440,9 kg obogaćenog do 60%). IAEA je u novembru navela da nije mogla da potvrdi status ovih zaliha od juna, pa je procena rizika otežana. Tehnička je mogućnost upotrebe 60% uranijuma za nuklearnu napravu, ali bi takvo oružje bilo veće i nepraktičnije za isporuku. Takođe postoji rizik od sabotaže nuklearne elektrane Bušer sa potencijalnim prekograničnim posledicama.
Analitičari Upozoravaju: Haos U Iranu Povećava Rizik Od Krađe Nuklearnog Materijala

U svetlu pojačanih tenzija između SAD i Irana, uz unutrašnje nemire i proteste koje teheranska vlast gasi silom, međunarodni analitičari upozoravaju na rastući rizik od širenja nuklearnog materijala i mogućeg gubitka kontrole nad iranskim zalihama.
Šta se tačno događa?
Prema izveštajima, Iran poseduje oko 440,9 kilograma uranijuma obogaćenog do 60% — nivo blizu tehničkog praga koji vodi ka oružnom stepenu obogaćenja od 90%. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je u izveštaju iz novembra navela da od rata u junu nije bila u mogućnosti da potvrdi status i lokaciju tih zaliha, odnosno da je izgubila "kontinuitet saznanja" za objekte pogođene sukobom.
Rizici po zalihe i scenariji
Stručnjaci kao što su David Albright (Institute for Science and International Security) i Kelsey Davenport (Arms Control Association) ističu da unutrašnji haos može oslabiti zaštitu objekata i omogućiti krađu, preusmeravanje ili krijumčarenje materijala. Albright procenjuje da bi visoko obogaćeni uranijum mogao stati u približno 18–20 transportnih cilindara od oko 50 kg kada su puni, što po njegovim rečima čini fizički transport upravljivim za manje grupe.
Mogućnost izrade nuklearne bombe
Teoretski, uranijum obogaćen do 60% mogao bi se upotrebiti za konstrukciju nuklearne naprave, ali bi za to bila potrebna veća količina materijala nego za standardni uređaj napravljen od 90% uranijuma, što bi takvo oružje učinilo većim i nepraktičnijim za nošenje ili lansiranje. Stručnjaci upozoravaju da i pored tehničkih ograničenja, ne može se potpuno isključiti mogućnost da neka frakcija pokuša da iskoristi taj materijal.
Rizik po nuklearne objekte — primer Bušer
U scenariju unutrašnjeg kolapsa ili organizovanih napada, Iranova jedina komercijalna nuklearna elektrana u Bušeru (napajanje gorivom iz Rusije) mogla bi postati meta sabotaže. Albright podseća na raniji napad na južnoafričku nuklearnu elektranu Koeberg iz 1982. kao primer mogućeg oštećenja bez masivnog radioaktivnog ispuštanja. Međutim, u slučaju ozbiljnog incidenta u Bušeru, moguće su prekogranične posledice jer bi vetrovi mogli preneti radioaktivne čestice prema UAE, Saudijskoj Arabiji i Omanu u roku od 12–15 sati.
Šta nedostaje i zašto je procena težak zadatak
IAEA je navela da nije dobila ažurirane informacije iz Irana o statusu i lokaciji zaliha visoko obogaćenog uranijuma za objekte pogođene sukobom. Diplomat povezan s agencijom potvrdio je da se to i dalje nije promenilo. Zbog tih nepoznanica teško je precizno kvantifikovati rizik ili verovatnoću pojedinih scenarija.
Zaključak
Dok Iran tvrdi da je njegov nuklearni program mirnodopski, kombinacija unutrašnjih nemira, regionalnih tenzija i nedostatka verodostojnih informacija o lokaciji i stanju zaliha stvara stvarne rizike. Među prioritetima međunarodne zajednice ostaju pritisak na transparentnost, obnavljanje nadzora IAEA i mere za sprečavanje krađa i krijumčarenja visoko obogaćenog materijala.
Ispravka: Težina cilindara kada su puni visoko obogaćenog uranijuma iznosi oko 50 kilograma (110 funti), a ne 25 kilograma kako je ranije navedeno.
Izvor: prilagođeno iz izveštaja Associated Press i izjava stručnjaka.
Pomozite nam da budemo bolji.


































