Ruske vlasti sve češće pominju "Anchorage formulu" kako bi predstavile da je tokom avgustovskog susreta sa SAD postignuto neko formalno razumevanje — tvrdnja za koju ne postoje javni dokazi. Analitičari smatraju da Moskva koristi tu frazu da zamagli sopstvene maksimalističke zahteve i prikrije opstrukciju mirovnog procesa. Dokzapadne obaveštajne i diplomatske procene ukazuju na to da su neki događaji i optužbe oko sukoba dovedeni u pitanje, što dodatno komplikuje pregovore.
Pažnja na „Anchorage formulu“: Kako Moskva izmišlja dogovor sa SAD da prikrije opstrukciju mirovnih pregovora

U izjavama koje su pratila najnoviji krug mirovnih pregovora u Abu Dabiju, u zvaničnom ruskom diskursu sve češće se pojavljue novi termin: „Anchorage formula“. Kremlj i visoki ruski diplomati koriste ga kao referencu za opravdanje svojih stavova — iako za postojanje takvog, formalnog dogovora između Moskve i Vašingtona nema dokaza.
Šta je tvrdila Moskva? Portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da "teritorijalno pitanje, koje je deo ‘Anchorage formule’, naravno ima posebno značenje za rusku stranu", dok je zamenik ministra spoljnih poslova Sergey Ryabkov rekao da Moskva traži sporazum "koji u potpunosti odgovara osnovnim razumevanjima postignutim tokom susreta u Anchorageu".
Zašto je to problematično? Posmatrači i analitičari ističu da sam samit u Aljasci nije rezultovao formalnim, javno potvrđenim sporazumima ili „formulom“ koju bi obe strane potpisale. Predsednik SAD je u medijskim izjavama nakon susreta rekao da "nema dogovora dok ne bude dogovora", što podupire tvrdnju da nije postignut konačan sporazum.
Kontekst i tok događaja
U mesecima nakon susreta u Anchorageu, događaji su pokazali da je odnos Vašington–Moskva bio napet: pisanja i objave ukazuju na intenzivniju razmenu obaveštajnih podataka Sjedinjenih Država sa Ukrajinom i na nove sankcije protiv ruskih energetskih kompanija. Pojava 28-tačkastog mirovnog predloga u novembru — koji sadrži zahteve bliske ruskim stajalištima — pokrenula je dodatne pregovore između SAD i Ukrajine, a Moskva je u tom kontekstu opet počela da se poziva na "duh i slovo Anchoragea".
Analitičari iz Institute for the Study of War ocenili su da je ponavljanje nepostojećeg okvira pokušaj da se iskoristi nejasnoća oko ishoda samita i predstavi kao da je postojao zajednički dogovor koji ide u prilog Moskvi.
Dezinformacije i optužbe — Dok je ruska propaganda insistirala na narativu o „formuli“, pojavile su se i optužbe koje su kasnije dovodile u pitanje. Na primer, optužba Moskve da je Ukrajina napala predsednikovu rezidenciju nije potvrdjena; američka obaveštajna služba je procenila da takav napad nije izveden.
Kako to utiče na pregovore?
Ponavljano pozivanje na „Anchorage formulu“ može da posluži Moskvi u dva cilja: da prikaže kako ima osnov za svoje maksimalističke zahteve i da prebaci percepciju krivice na Kijev, predstavljajući Ukrajinu kao glavnu prepreku miru. Sa druge strane, zapadne izjave sugerišu da Rusija često iznosi maksimalističke javne zahteve, dok navodno dopušta veću fleksibilnost u zatvorenim pregovorima.
Vojska, teritorije i ljudski trošak — Posle skoro četiri godine intenzivnog rata, nezavisne procene ukazuju da su ruske snage zadržale kontrolu nad relativno ograničenim delom ukrajinske teritorije, a gubici na svim stranama bili su veliki. Različiti izvori ukazuju na stotine hiljada stradalih i ranjenih i visoke troškove koje sukob nameće civilima i državama učesnicama.
Zaključak — Bilo da je reč o pokušaju da se pojača pregovaračka pozicija ili o propagandnoj strategiji za domaću publiku, ponavljanje mita o "Anchorage formuli" jasno pokazuje koliko je angažman SAD vredan propagandnog kapitala za Kremlj. Transparentnost pregovora i pažljivo razgraničavanje činjenica od narativa ostaju ključni za razumevanje ko zaista opstruira mirovni proces.
Autor teksta: prilagođeno i uređeno na osnovu izveštaja CNN-a i analiza iz relevantnih izvora.
Pomozite nam da budemo bolji.




























