Britanska Kolumbija je odlučila da ne produži trogodišnji program dekriminalizacije posedovanja do 2,5 g teško opojnih droga, pokrenut 2023. godine. Kritičari ukazuju da je izostalo ključno ulaganje u prevenciju, tretman i pristupačno stanovanje, dok zagovornici ističu važnost prekida ciklusa hapšenja i krivičnih dosijea. Incidenti javne upotrebe i poređenje sa programom u Oregonu dodatno su zaoštrili javnu debatu.
„Nije Funkcionisalo”: Britanska Kolumbija Prekida Eksperiment Dekriminalizacije Droga

Britanska Kolumbija (BC) odlučila je da ne produži trogodišnji program dekriminalizacije posedovanja malih količina teško opojnih droga, koji je stupio na snagu 2023. godine. Program je štitio osobe od hapšenja za posedovanje do 2,5 grama, ali je 14. januara ministarka zdravlja Josie Osborne saopštila da će eksperiment prestati.
Šta se desilo?
Program je imao za cilj da tretira zavisnost kao zdravstveni, a ne krivični problem i da prekinе ciklus čestih hapšenja koja ostavljaju trajne posledice na zapošljavanje i stanovanje. Ipak, provincijska vlada ocenila je da „program nije dao rezultate koje smo očekivali”.
„Namera je bila jasna: da se olakša ljudima koji se bore sa zavisnošću da zatraže pomoć bez straha od kriminalizacije”, rekla je ministarka Josie Osborne prilikom objave prekida.
Glavne kritike i zabrinutosti
Kritičari su naveli nekoliko ključnih propusta u sprovođenju: nedovoljna ulaganja u prevenciju, obrazovanje o drogama, pristup lečenju, psihosocijalnu podršku i naročito u dostupnost pristupačnog stanovanja. Šef Policije Vankuvera Steven Rai izjavio je da policija jeste bila spremna da podrži pristup, ali da se brzo pokazalo da „to jednostavno nije funkcionisalo”.
Cheryl Forchuk, profesorica mentalnog zdravlja sa Western University, ocenila je da BC „nikada zaista nije u potpunosti implementirala” komplementarne mere koje su neophodne da dekriminalizacija uspe.
Perspektiva korisnika i aktivista
Garth Mullins, dugogodišnji korisnik droga i suosnivač VANDU-a (Vancouver Area Network of Drug Users), rekao je da je glavni cilj bio prekinuti ponavljajuće hapšenja i smanjiti štetu koju krivični dosijei nanose ljudima. Mullins ističe da je mnogima bio važan upravo kraj „serije tro-mesečnih kazni” koje po akumulaciji menjaju sudbinu pojedinaca.
On, međutim, smatra da su očekivanja mnogih — da će dekriminalizacija masovno dovesti ljude u rehabilitaciju — bila nerealna i upozorava da pogrešna komunikacija o ciljevima politike može izazvati društveni otpor.
Javni red i upotreba na javnim mestima
Debata se zaoštrila nakon incidenta iz 2024. kada je snimljen muškarac koji konzumira supstancu u kafiću Tim Hortons. Lokalni političari su taj slučaj pripisali povećanoj permisivnosti. Zagovornici dekriminalizacije, uključujući Mullinsa, podsećaju da dekriminalizacija nije legalizacija i da otvorena upotreba u objektima (kao što su restorani) nije dozvoljena — osoba je mogla biti procesuirana po drugim osnovama.
Poređenje s Oregonom i zaključci
Iskustvo BC podseća na situaciju u američkoj saveznoj državi Oregon, koja je takođe povukla svoj program nakon četiri godine. Oba primera ukazuju na potrebu da dekriminalizacija bude deo šire strategije sa snažnim ulaganjima u lečenje, stanovanje i preventivne programe ako se očekuju merljivi pozitivni rezultati.
Zaključak: Debata oko ukidanja programa u BC pokazuje da sama promena zakonskog okvira nije dovoljna bez sveobuhvatne podrške na terenu — od pristupa lečenju i stanovanju do jasne komunikacije o nameri politike. Pitanje ostaje kako kombinovati javnu bezbednost i smanjenje štete za korisnike droga na održiv način.
Pomozite nam da budemo bolji.




























