Nova istraživanja sugerišu da oštećenje određenih trakta bele moždane mase, naročito desnog uncinate fasciculusa, može povećati rizik od nasilnog ponašanja time što narušava emocije i moralno rezonovanje. Analiza 17 slučajeva nakon povreda mozga upoređena sa više od 700 kontrolnih pacijenata pokazala je čestu povezanost s tim traktom, ali uz značajna ograničenja uzročnosti i uzoraka. Nalazi su važni za pravne i medicinske procene, ali ostaju deo mnogo šire slike faktora koji dovode do kriminala.
Kako Oštećenja Bele Mojdane Mase Mogu Uticati Na Nasilje i Moralne Izbore
Neurological evidence is widely used in murder trials, but it’s often unclear how to interpret it.gorodenkoff/iStock via Getty Images Plus
25. oktobra 2023. godine, 40-godišnji Robert Card otvorio je vatru poluautomatskom puškom u kuglani i obližnjem baru u Lewistonu (Maine), usmrtivši 18 ljudi i ranivši 13. Obdukcija je pokazala opsežno oštećenje bele moždane mase koje su neki neurolozi povezali sa prethodnom traumatskom povredom glave i potencijalnim uticajem na njegovo ponašanje.
U ovom članku autori — dvojica bihejvioralnih neurologa i jedna filozofkinja nauke o mozgu — razmatraju dokaze da određena oštećenja mozga, posebno destrukcija trakta poznatog kao desni uncinate fasciculus, mogu povećati verovatnoću da osoba počini nasilni čin. Cilj nije izvrtati odgovornost, već objasniti kako novi neuroimaging i analiza mreža moždanih veza mogu pomoći da razumemo ulogu mozga u moralnom odlučivanju.
Šta pokazuju snimci mozga i sudska praksa
Snimci magnetnom rezonancom (MRI) sve češće se koriste kao dokaz na sudu: prema pregledu, takvi dokazi pojavili su se u 12% suđenja za ubistvo i 25% suđenja za smrtnu kaznu u periodu 2014–2024. Ipak, tumačenje tih snimaka je složeno — ne postoji jedinstven konsenzus o tome koje vrste povreda zaista menjaju ponašanje na način koji povećava rizik od kriminala.
Noviji pristupi: mreže, a ne pojedinačne oblasti
Od vremena Paula Broce koji je u 1860-ima lokalizovao govor jednoj regiji korteksa, shvatanje funkcionalne organizacije mozga postalo je mnogo sofisticiranije. Moderni MRI i tehnike mapiranja povezanosti omogućavaju istraživačima da ne samo uoče oštećenja, već i da analiziraju kako ta oštećenja utiču na mreže koje učestvuju u donošenju odluka i emocionalnoj obradi.
Uncinate fasciculus i nasilno ponašanje
Uncinate fasciculus je snop bele mase koji povezuje amigdalu (ključnu za procesiranje emocija) i orbitofrontalni korteks (važan za donošenje socialno-normativnih i moralnih odluka). Studije koje prate pacijente od 2009. godine ukazivale su da oštećenje ovog trakta može biti povezano sa povećanom sklonošću ka impulzivnim ili antisocijalnim postupcima.
U studiji iz 2025. analizirano je 17 priznatih slučajeva iz literature u kojima su ljudi bez prethodne krivične evidencije počinili teške zločine (ubistvo, napad, silovanje) nakon moždanog udara, tumora ili traumatske povrede. Istraživači su lokacije oštećenja mapirali koristeći atlas zdravih moždanih veza i uporedili ih sa preko 700 pacijenata sa različitim neurološkim simptomima (npr. gubitak pamćenja, depresija).
Rezultat: najčešće se kod počinilaca javljao desni uncinate fasciculus kao pogođena regija. Time se potvrđuje ranija povezanost te strukture s poremećajima empatije i moralnog rezonovanja, i sugeriše da oštećenje ovog trakta može doprineti promeni ponašanja koja olakšava nasilne činove.
Ograničenja i oprez
Važno je naglasiti nekoliko ključnih ograničenja: mnogi ljudi sa oštećenjem desnog uncinate fasciculusa nikada ne postanu nasilan, a većina nasilnika nema takvo oštećenje. Uzroci kriminalnog ponašanja su višestruki — genetika, okolina, psihijatrijska stanja, socijalni faktori i drugo — tako da oštećenje mozga predstavlja samo jedan mogući doprinos.
Metodološki, studija od 17 slučajeva iz literature ima ograničen uzorak i ne dokazuje uzročnost sama po sebi — ali daje ubedljivo znakovlje koje zahteva dalje, kontrolisane i longitudinalne studije.
Pravne, kliničke i etičke implikacije
Prepoznavanje da određene neurološke povrede mogu povećati rizik nasilnog postupanja ima praktične posledice: može pomoći sudovima pri proceni krivične odgovornosti, omogućiti ranu identifikaciju rizičnih pacijenata i usmeriti razvoj ciljane terapije ili rehabilitacije. Istovremeno, otvara teška etička pitanja o stigmatizaciji, odgovornosti i granicama medicinske intervencije.
Zaključak: Novi alati za mapiranje moždanih mreža osvetljavaju kako oštećenja bele materije — naročito desnog uncinate fasciculusa — mogu uticati na emocije i moralne odluke. Međutim, takvo oštećenje nije dovoljan uslov za nasilje i treba ga posmatrati u kontekstu šireg skupa bioloških i socijalnih faktora.
Autori: Christopher M. Filley (University of Colorado Anschutz Medical Campus), Isaiah Kletenik (Harvard University) i Patricia Churchland (University of California, San Diego).
Napomena o finansiranju: Isaiah Kletenik prima sredstva od NIH. Christopher M. Filley nije prijavio finansijske ili poslovne afilijacije koje bi mogle uticati na prikaz podataka.
Pomozite nam da budemo bolji.
