Arheološki tim u Wandleburyju pronašao je jamu stara ~1.200 godina sa više skeleta koji pokazuju znake nasilja — vezivanje, sahranjivanje licem prema zemlji i odsečene vratne pršljene. Na telima su pronađene i dodatne lobanje bez donjih vilica, što sugeriše da su neke lobanje bile izložene pre ukopa. Planirane analize zuba, kostiju i DNK pomoći će da se utvrdi da li su ostaci anglosaksonskog ili vikinškog porekla i preciznije datuju nalaz.
Misteriozna jama kod Kembridža otkriva 1.200-godišnje skelete sa znakovima nasilne smrti

U jednom idiličnom delu polja u Wandlebury Country Parku, oko tri milje (4,8 km) od Kembridža, arheolozi su tokom studentskog iskopavanja otkrili mračnu i neobičnu grobnicu: jamu stara oko 1.200 godina ispunjenu ljudskim ostacima. Neki skeleti su kompletni, drugi delimično raskomadani, a mnogi pokazuju jasno nasilne povrede.
Znakovi nasilja i moguća egzekucija
Vođa iskopavanja, arheolog Oscar Aldred sa Univerziteta u Kembridžu, ističe da mnogi elementi upućuju na međučovečje nasilje ili na oblik izvršenja kazne. Jedno telo je sahranjeno licem okrenutim prema zemlji—što se u to vreme smatralo velikim nepoštovanjem—s rukama i nogama koje su možda bile vezane. Drugo telo je gotovo sigurno odsečeno: prva vratna pršljenska kost je presečena, a na donjoj vilici postoji dubok rez. Kod trećeg su sačuvane samo kosti donjih nogu, stopala i čašice kolena.
Neobičan raspored lobanja
Iznad četiri glavna skeleta, odnosno na nogama još jednog tela, pronađeno je još šest odvojenih lobanja. Te lobanje nemaju donje vilice, što sugeriše da su možda neko vreme bile izložene na javnom mestu ili su bile deo ostataka sa bojišta pre nego što su odložene u jamu. Nedostatak predmeta i nakita uz tela dodatno ukazuje da su ostaci očerupani od stvari pre ukopa.
Izuzetni medicinski i fizički detalj
Među nalazima posebno bode u oči skelet jedne osobe sa velikim otvorom u lobanji, što ukazuje na trepanaciju — drevnu hiruršku intervenciju koja se povezuje sa lečenjem glavobolja, napada ili psihičkih problema. Taj pojedinac je izuzetno visok za svoje doba: oko 6 stopa i 5 inča (≈196 cm). Trish Biers iz Duckworth Collections napominje da promenjene osobine kostiju mogu upućivati na poremećaj hipofize (akromegalija/gigantizam) koji bi objasnio rast i hronične glavobolje.
Šta sledeće analize mogu otkriti
Tim planira detaljne analize zuba, kostiju i DNK kako bi odredio ishranu, geografsko poreklo i moguće srodstvo među pojedincima. Precizno datovanje ostataka pomoći će da se razjasni kontekst: ako potiču iz 9. veka, veća je verovatnoća da su povezani sa sukobima između Saksonaca i Vikinga; ako su iz 8. veka, pre vikinških upada, možda su rezultat lokalnih kazni ili konflikata.
Kontekst i edukativna vrednost
Nalaz je rezultat terenskog rada u okviru petogodišnjeg istraživanja Wandleburyja, koje obuhvata lokalitet nastanjen oko 2.000 godina i služi kao važno obrazovno mesto za studente arheologije. Studentkinja koja je prvi uočila telo, Grace Grandfield, opisala je iskustvo kao uznemirujuće i zbunjujuće zbog velikog broja fragmentovanih kostiju.
„Ovde ima jezivog međučovečnog nasilja, u kakvom god obliku da ga tumačimo,“
— Oscar Aldred, Univerzitet u Kembridžu.
Dalje laboratorijske analize trebalo bi da dovedu do jasnijeg tumačenja događaja koji su doveli do ovih tragičnih smrti i da unaprede razumevanje društvenih i političkih prilika u ranom srednjem veku Engleske.
Pomozite nam da budemo bolji.




























