Novo istraživanje u slivu Panamskog kanala pokazuje da dodavanje azota može značajno ubrzati rast mladih tropskih šuma — oko 95% u parcelama koje su pre godinu dana bile pašnjaci i 48% u desetogodišnjim šumama. Starije šume nisu reagovale, a fosfor nije imao efekta. Autori preporučuju sadnju azot‑fiksirajućih vrsta kao održiv, prirodan način poboljšanja plodnosti tla i ubrzanja oporavka.
Drveće koje fiksira azot može ubrzati oporavak tropskih šuma — azot je udvostručio rast najmlađih šuma

Dodatak azota može dramatično ubrzati rast mladih tropskih šuma i povećati njihovu sposobnost da privremeno uskladište ugljen-dioksid (CO2), pokazuje novo istraživanje. Naučnici ističu da rezultati otvaraju praktične pristupe obnavljanju šuma bez potrebe za masovnim đubrenjem.
Glavni nalazi
Istraživanje sprovedeno u slivu Panamskog kanala pokazalo je da je primena azotnog đubriva u najmlađim šumama — onima koje su pre manje od godinu dana bile pašnjaci — povećala nadzemnu biomasu drveća za oko 95% u poređenju sa kontrolnim parcelama bez đubriva. U šumama u oporavku stare 10 godina rast se povećao za približno 48%.
Starije šume (npr. 30-godišnje ili oko 600 godina) nisu pokazale značajan odgovor na dodatni azot, a u eksperimentu nije zabeležen merljiv efekat đubrenja fosforom.
Kako je istraživanje sprovedeno
Tim sa Smithsonian Tropical Research Institute (STRI), uz saradnike sa Univerziteta u Leedsu, proučavao je rast stabala i drvenastih lozastih biljaka (liana) tokom četiri godine na parcelama različitih starosnih grupa: manje od godinu dana, 10 godina, 30 godina i stare šume (~600 godina). Tokom tri meseca svake godine terenske ekipe su tretirale parcele đubrivima (azot, fosfor ili kombinacija) i redovno merile obime stabala kako bi izračunale promene nadzemne biomase i skladištenje ugljenika.
„Svi se oslanjamo na tropske šume da stabilizuju našu klimu,“ rekla je dr Sarah Batterman (Univerzitet u Leedsu), koautorka studije. „Jedno od ključnih pitanja je uloga hranljivih materija u podršci sekvestraciji ugljika i oporavku posle poremećaja.“
Šta ovo znači za obnovu šuma
Autori napominju da rezultati ne predstavljaju poziv na masovno đubrenje tropskih šuma — takva praksa nije praktična niti ekonomski održiva. Umesto toga, preporučuju strateški pristup obnavljanju: prioritetno saditi vrste koje prirodno vežu azot iz atmosfere (tzv. azot-fiksirajuće vrste, često iz porodice mahunarki), čime se postepeno povećava dostupnost azota u tlu i pomaže oporavku biomase.
Jefferson Hall (direktor projekta Agua Salud pri STRI) kaže: „Prirodniji način da se poveća azotni ciklus bio bi da se posadi više drveća koja fiksiraju azot.“
Širi kontekst
Trofske šume su ključne za globalni ciklus ugljenika: prema citiranim podacima, one skladište veliki deo ugljika u svetskim šumama i apsorbuju značajan deo godišnjih emisija. Richard Birdsey iz Woodwell Climate Research Centera naglašava da oporavljajuće tropske šume predstavljaju najveći deo tropskog sektora koji deluje kao rezervoar ugljenika.
Studija, objavljena 13. januara u časopisu Nature Communications, potvrđuje da su nutritivni faktori tla važan limitirajući element u oporavku ranašnjih šuma nakon poljoprivredne upotrebe i seče, ali isto tako pokazuje praktične puteve za unapređenje obnavljanja kroz odabir vrsta pri pošumljavanju.
Zaključak
Dodavanje azota može značajno ubrzati rast i sekvestraciju ugljenika u mladim tropskim šumama, ali rešenje u praksi treba da bude usmereno na sadnju azot-fiksirajućih vrsta i pažljivo planirane projekte obnove, a ne na rasprostranjeno đubrenje prirodnih šumskih staništa.
Pomozite nam da budemo bolji.




























