U Centralnim Visokim Atlasima u Maroku pronađene su fosilne naborane strukture na turbiditima formiranim pre oko 180 miliona godina na dubini od ~180 m. Hemijska analiza pokazuje povišen sadržaj ugljenika, što ukazuje na biološko poreklo; istraživači smatraju da su organizmi bili kemosintetički, ne fotosintetički. Nalaz sugeriše da treba proširiti potragu za znakovima ranog života i na dublje, geološki aktivne oblasti.
Slučajno Otkrivene „Naborane Strukture“ U Maroku Mogu Promeniti Potragu Za Najstarijim Životom

Novo otkriće u Centralnim Visokim Atlasima u Maroku iznenadilo je geobiologe: na sedimentima nastalim podvodnim klizištima pronađeni su fosilni otisci naboranih struktura koji liče na mikrobne prostirke — oblici za koje se do sada smatralo da nastaju pretežno u plitkim, sunčanijim vodama.
Gde i kako su pronađeni fosili
Strukture su otkrivene u dolini Dadès dok je tim predvođen Rowan Martindale sa Univerziteta Teksas u Ostinu proučavao drevne grebene. Fosili su očuvani na turbiditima — talozima nastalim usled podvodnih klizišta i gustih talasa sedimenta — koji su pre oko 180 miliona godina formirani na dubini od najmanje 180 metara (oko 590 stopa).
Zašto je nalaz neobičan
Većina današnjih i fosilnih mikrobnih prostirki povezivana je sa plitkim vodama, gde fotosintetičke bakterije koriste sunčevu svetlost. Ove naborane strukture, međutim, nastale su u uslovima gde bi prodiranje svetlosti bilo minimalno — pa su autori isključili fotosintezu kao izvor energije.
„Naborane strukture ne bi trebalo da postoje u ovakvom dubokom vodenom okruženju,“
izjavila je Rowan Martindale, vodeća autorka rada objavljenog 3. decembra u časopisu Geology.
Dokazi da su strukture biološkog porekla
Hemijska analiza stena pokazala je povišen sadržaj organskog ugljenika u slojevima sa ovim otiscima, što ukazuje na biološki izvor. Iako su slični obrasci iz prastarih slojeva često tumačeni kao fotosintetičke mikrobne prostirke, u ovom slučaju istraživači smatraju da su organizmi bili kemosintetički — odnosno dobavljali su energiju iz hemijskih spojeva kao što su sumporovodonik ili metan, a ne iz svetlosti.
Uloga klizišta i turbidita
Autori rada predlažu da su podvodna klizišta imala ključnu ulogu: klizišta bi povlačila organske materije sa kontinenta prema dubokom moru, gde bi razgradnja stvorila hemijske izvore energije (npr. metan, vodonik-sulfid) pogodna za kemosintetičke zajednice. Između talasa sedimenata, mikrobne prostirke su mogle rasti; ponekad bi bile izbrisane novim tokovima, a ponekad njihovi otisci sačuvani u turbiditnim slojevima.
Širi značaj nalaza
Ovaj pronalazak sugeriše da treba proširiti potragu za fosilnim znakovima ranog života i na sedimente koji su se prvobitno taložili u dubljim i geološki aktivnijim okruženjima, kao što su kontinentalni kosini i zone taloženja turbidita. Takav pristup može otkriti nove dokaze o ranim kemosintetičkim zajednicama i o ekologiji drevnih morskih dubina.
„Naborane strukture su zaista važni delovi dokaza u ranoj evoluciji života,“
zaključuju autori.
Napomena: Rad je objavljen u časopisu Geology (3. decembar), a nalaz je primer kako slučajna polja rada i pažljivo posmatranje terena mogu voditi do neočekivanih otkrića.
Pomozite nam da budemo bolji.


































