Venus Hossein-Nejad (28) i Peyvand Naeimi (30), pripadnici bahaijske manjine, privedeni su i javno prikazani na iranskoj državnoj televiziji uz priznanja koja porodice smatraju iznuđenim. Oba pritvorenika su, prema porodicama, izložena fizičkom i psihičkom pritisku, uskraćeni su im lekovi i normalan kontakt, a postoji bojazan od lažnih optužbi koje mogu voditi ka smrtnim kaznama. Baha'i zajednica i međunarodne organizacije ukazuju da je ovo deo dugotrajnog obrasca diskriminacije.
Iran Optužuje Bahaije Za Proteste: Venus (28) i Peyvand (30) Prisilno Priznali Na Državnoj TV, Prete Im Smrtnе Kazne

Telefonski pozivi koje su porodice dobijale trajali su samo nekoliko minuta — dovoljno da potvrde da su njihovi najmiliji živi, ali nedovoljno da opišu gde su, u kakvom su stanju i pod kojim pritiskom su priznali krivicu.
Kratak pregled slučajeva
Pre skoro mesec dana Venus Hossein-Nejad (28) i Peyvand Naeimi (30) dovedeni su iz svojih radnih sredina u pritvor od strane agenata povezanim sa Iranskom revolucionarnom gardom (IRGC). Dugo je njihovo odsustvo izostalo iz bilo kakvih službenih evidencija, da bi kasnije oboje emitovani na državnoj televiziji sa zamagljenim licima i ispisanim izjavama u kojima priznaju organizovanje masovnih protesta.
Porodice: priznanja su iznuđena
Porodice su za The Telegraph izjavile da su priznanja bila prisilna, rezultat fizičkog i psihičkog pritiska tokom pritvora, i da su im najbliži bili uskraćeni za lekove i normalan kontakt. U pismu koje su roditelji Venusa poslali medijima navodi se da je ona kroz suze rekla da je bila izložena "teškom fizičkom i psihološkom pritisku" te da je bila primorana da se "sarađuje" kako bi izbegla gore uslove.
"Zbog intenziteta pritisaka bila je primorana da izjavi svoju 'saradnju' samo da bi izbegla nepodnošljive uslove. Ovaj fabrikovani video očigledno je pripremljen da lažno optuži pritvorene – otvarajući put za nepravedne, stroge i unapred određene presude."
Priče iz života: diskriminacija i uskraćene šanse
Oboje pritvorenih pripadaju bahaijskoj verskoj manjini, koja decenijama trpi sistemsku diskriminaciju u Iranu. Venus je umetnica i instruktor plivanja na čijem je univerzitetskom obrazovanju bio zabranjen pristup zbog veroispovesti; ima dijagnostikovan bipolarni poremećaj i porodica strahuje da joj je u pritvoru uskraćen pristup lekovima. Peyvand je talentovani bivši plivač i preduzetnik kojem su zbog vere više puta onemogućavane mogućnosti, uključujući učešće na takmičenjima i vođenje sopstvenog posla.
Konfiskacija dokaza i državni narativ
U oba slučaja, pritvaranja su praćena izjavama da su osumnjičeni povezani sa stranim državama, paljevinama i organizovanjem protesta. Baha'i International Community ocenjuje da prisilna priznanja predstavljaju eskalaciju u taktici represije, ali da su metod i cilj — pronalaženje žrtvenih jaraca u vreme krize — deo dužeg obrasca ponašanja iranskih vlasti.
Trenutno stanje i rizici
Venus je prema izveštajima i dalje u pojedinačnom pritvoru i nema pristup svojim lekovima; Peyvand ostaje u obaveštajnom pritvoru IRGC-a. Porodice strahuju da bi obojica mogli biti izloženi lažnim optužbama koje vode ka teškim, pa i smrtnim kaznama.
Širi kontekst
Tokom talasa protesta koji su usledili, nezavisne i poverljive organizacije navode da su sukobi doveli do hiljada stradalih i desetina hiljada privođenja. U takvom okviru, manjinske zajednice poput bahaija često bivaju koristene kao scapegoats, što dodatno produbljuje zabrinutost međunarodne zajednice i organizacija za ljudska prava.
Zaključak: Slučajevi Venusa i Peyvanda ukazuju na ozbiljne probleme u postupcima pritvaranja, prikupljanja dokaza i javnih optužbi u Iranu, naročito u odnosu na religijske manjine. Porodice traže međunarodnu pažnju i pritisak kako bi se obezbedila bezbednost pritvorenih i pravična pravna procedura.
Pomozite nam da budemo bolji.




























