Proučavanje signala registrovanog u centru Mlečnog puta ukazuje na postojanje milisekundnog pulsara sa periodom od 8,19 ms veoma blizu Sagittarius A*. Otkrili su ga istraživači sa Columbia University i programa Breakthrough Listen, a rad je objavljen u The Astrophysical Journal. Potvrda ovog pulsara omogućila bi precizne testove efekata zakrivljenja prostor‑vremena i drugih relativističkih pojava u snažnom gravitacionom polju.
Otkriven Pulsar Od 8,19 ms Blizu Sagittarius A* — Novi Test Za Ajnštajnovu Relativnost

Pulsari su snažno magnetisane, brzo rotirajuće neutronske zvezde koje sa svojih polova izbacuju bljeskove elektromagnetnog zračenja u pravilnim intervalima — u suštini deluju kao kosmički svetionici. Prema novoj studiji objavljenoj u The Astrophysical Journal, istraživači su registrovali signal koji ukazuje na postojanje milisekundnog pulsara veoma blizu supermasivne crne rupe u centru naše galaksije.
Tim sa Columbia University i iz programa Breakthrough Listen otkrio je signal koji odgovara pulsaru sa periodom od 8,19 milisekundi i koji se pojavio tokom jednog od najosetljivijih radioteleskopskih pretraživanja regiona oko Sagittarius A*. Lokacija signala je izuzetno blizu centralne crne rupe, što čini ovo otkriće posebno značajnim — ali neophodna su dodatna posmatranja koja bi potvrdila i preciznije odredila orbitalne karakteristike izvora.
Zašto je ovo važno?
Milisekundni pulsari su izuzetno stabilni tajmeri u kosmosu. Ako se potvrdi da se pulsar nalazi u neposrednoj blizini Sagittarius A*, njegovi stabilni pulsevi mogli bi poslužiti kao precizno sredstvo za merenje efekata jakog gravitacionog polja. Male promene u redosledu i dolasku pulseva mogu otkriti:
- gravitacione perturbacije usled prisustva supermasivne crne rupe,
- vremenska kašnjenja i promene putanje svetlosti usled zakrivljenja prostor‑vremena (npr. Shapiroovo kašnjenje i gravitaciono sočivo),
- potencijalne relativističke efekte koji se ne mogu lako ispitati na drugim mestima u svemiru.
"Bilo koji eksterni uticaj na pulsar, kao što je gravitaciono privlačenje masivnog tela, uveo bi anomalije u ovom ujednačenom dolasku pulseva, koje je moguće izmerenjem i modelovanjem detektovati," objašnjava autor studije Slavko Bogdanov. "Pored toga, kada pulsevi prolaze blizu veoma masivnog objekta, mogu biti odbijeni i doživeti vremenska kašnjenja zbog savijanja prostor‑vremena, kako predviđa Ajnštajnova opšta teorija relativnosti."
Šta sledi?
Da bi se tvrdnje potvrdile, potreban je niz nezavisnih opažanja različitim instrumentima i na različitim talasnim dužinama. Ako se signal utvrdi kao pulsar u blizini Sagittarius A*, naučnici će moći da koriste precizno merenje vremena pulseva za testiranje opšte teorije relativnosti u režimu ekstremnih gravitacionih polja i da potraže eventualne odstupanja od teorijskih predviđanja.
Ovo otkriće predstavlja uzbudljiv korak napred u astrofizici: ako se potvrdi, pulsar kraj Sagittarius A* mogao bi postati jedno od najmoćnijih „laboratorija“ za proučavanje zakrivljenja prostor‑vremena i interakcije između neutronskih zvezda i supermasivnih crnih rupa.
Pomozite nam da budemo bolji.


































