Nova studija pokazuje da su pripadnici aurignacke kulture pre 43.000–34.000 godina koristili strukturisane simbole sa merljivom organizacijom. Istraživanje obuhvata 260 prenosivih predmeta iz južne Nemačke i preko 3.000 znakova, analizovanih algoritmima i modelima informacione teorije. Obrasci su bili stabilni oko 10.000 godina i razlikovali su se po tipu predmeta, što ukazuje na uobičajenu funkciju, ali ne i na pismo koje kodira govor.
Znakovi Stari 40.000 Godina Mogući Prethodnik Pisma — Otkriven Sistem Urezanih Simbola

Nova analiza ukazuje da su rani moderni ljudi iz aurignacke kulture pre oko 43.000–34.000 godina koristili strukturisane i ponovljive sekvence urezanih znakova koje nisu pismo u strogoj definiciji, ali pokazuju merljivu organizovanost sličnu veoma ranim protosistemima pisma.
Podaci i metoda
Istraživači Christian Bentz (lingvista, Univerzitet Saarland) i Ewa Dutkiewicz (arheološkinja, Berlinski državni muzeji) analizirali su 260 prenosivih predmeta pronađenih u kompleksu pećina u južnoj Nemačkoj. Predmeti — figurine, alati i drugi artefakti od slonovače, kosti i rogova — nosili su više od 3.000 pojedinačnih urezaka: tačke, linije, šare u obliku slova V, krstiće, cik-cak, zvezde i šrafirane mrežice.
Autori su katalogizovali svaki znak, grupisali ih po kategorijama i primenili algoritme i modele informacione teorije da bi izmerili karakteristike kao što su stopa ponavljanja, raznovrsnost simbola i entropija (mera informacione gustine sekvence).
Glavni nalazi
Analiza pokazuje da raspored znakova nije bio nasumičan: znakovi su se pojavljivali u namernim, ponovljivim sekvencama sa statistički merljivom strukturom. Različite vrste predmeta imale su različite obrasce—figurine su nosile sekvence sa informacijskom gustinom otprilike 15% većom nego alati; alati su imali oko 10% veću gustinu nego tube ili flautasti predmeti, i približno 15% veću gustinu nego lični ukrasi.
Ove razlike i obrasci ostali su stabilni tokom perioda dugog oko 10.000 godina, što sugeriše postojanje konvencije ili uobičajene funkcije unutar zajednice, a ne pukog dekorativnog motiva.
Šta to znači
Iako je pronađena strukturisanost uporediva s najranijim protocuneiform sistemima po pojedinim statističkim merama, autori jasno naglašavaju da ti uresci nisu pismo u punom smislu i ne predstavljaju direktnu transkripciju govornog jezika ili nužno brojčane zapise. Za razliku od protocuneiforma, koji je prerastao u pismo predstavljajući sumerski jezik, aurignacke sekvence su ostale stabilne oko 10.000 godina, a zatim nestale iz arheološkog zapisa.
Teško — ili nemoguće — je dokazati da su aurignacki znakovni sistemi služili istim numero-ideografskim funkcijama kao protocuneiform. Protocuneiform se razvio u pismo koje je predstavljalo sumerski jezik, dok su sekvence Svabijskog aurignackog kompleksa bile stabilne oko 10.000 godina i zatim nestale.
Značaj za razumevanje ljudske komunikacije
Ovo otkriće pomera granicu vremena za kada su ljudi počeli da sistematski kodiraju i organizuju informacije izvan memorije pojedinca. Pokazuje da su zajednice lovaca-skupljača razvijale konvencije za vizuelne simbole koje su mogle imati društvenu, identitetsku ili funkcionalnu svrhu, čak i ako precizan smisao tih znakova danas nije dostupan.
Objavljeno u: Proceedings of the National Academy of Sciences.
Pomozite nam da budemo bolji.




























