Emmanuel Macron će ažurirati francusku nuklearnu doktrinu i odbaciti predloge o zajedničkoj evropskoj kontroli, ali istovremeno nastojati da razjasni šta Francuska može ponuditi zabrinutim saveznicima. Pariz naglašava da će finansiranje i zapovest nad arsenalom ostati nacionalni, dok evropski partneri preispituju kapacitete, troškove i pravne implikacije. Svako značajnije proširenje francuske uloge zahtevalo bi nove raketne sposobnosti i izazvalo političke debate o neširenju nuklearnog oružja.
Makron Predstavlja Ažuriranu Nuklearnu Doktrinu — Odbacuje Zajedničku Kontrolu, Nudi Jasniju Ulogu Francuske

Pariz — Predsednik Emmanuel Macron u ponedeljak će predstaviti ažuriranu francusku nuklearnu doktrinu, jasno odbacivši ideju o zajedničkoj evropskoj kontroli, ali istovremeno precizirajući šta Francuska može ponuditi saveznicima zabrinutim zbog pouzdanosti američkog nuklearnog "kišobrana" pod predsednikom Donaldom Trumpom.
Zašto sada?
Macronova objava dolazi u kontekstu promena u transatlantskim odnosima nakon agresije Rusije na Ukrajinu i diplomatskih trzavica koje su uznemirile evropske prestonice. Neke evropske zemlje, zabrinute zbog retorike i pristupa Vašingtona, otvorile su diskusije o većoj evropskoj odgovornosti u oblasti nuklearnog odvraćanja.
Ključna pitanja i sumnje
Evropski zvaničnici u privatnim razgovorima dovode u pitanje koliko francuski arsenal može pokriti bez učešća SAD: ko bi delio troškove, ko bi donosio odluke o lansiranju i da li bi fokus na nuklearne kapacitete odvratio pažnju i sredstva od neophodnih ulaganja u konvencionalnu odbranu.
Francuska godišnje izdvaja oko 5,6 milijardi evra za održavanje arsenala od približno 290 bojevih glava raspoređenih na podmornicama i avionima. Istovremeno, u okviru NATO doktrine „nuklearnog deljenja“, SAD drže oko 100 taktičkih nuklearnih bombi raspoređenih u nekoliko evropskih država.
Šta Francuska nudi — i šta ne
Zvanični Pariz poručuje da ne teži da zameni američki nuklearni kišobran niti da preuzme kontrolu nad savezničkim snagama. Francuska ističe da će finansiranje i komanda nad njenim arsenalom ostati isključivo nacionalni — kondenzovana formulacija principa o tome da samo francuski predsednik ima ovlašćenje da naredi nuklearni udar.
Strateška dvosmislenost francuske doktrine ima za cilj da poveća odvraćanje, ali istovremeno izaziva sumnje među partnerima koji traže veću jasnoću o obavezama Pariza u slučaju krize. Bilo kakvo ozbiljnije proširenje francuske uloge na nivou evropskog odvraćanja zahtevalo bi i tehnološke investicije — uključujući rakete dometa preko 2.000 km — koje Evropa trenutno nema.
Političke i pravne prepreke
Razvijanje taktičkog nuklearnog oružja ili širenje nuklearnog arsenala u Evropskoj uniji bi pravno i politički bilo osetljivo, naročito po pitanju Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji evropske vlade dugo podržavaju. Mnogi evropski lideri takođe upozoravaju da dodatno naoružavanje ne daje garanciju za veću bezbednost.
Zaključak
Macronov govor predstavlja pokušaj da Pariz u praksi objasni granice i mogućnosti svoje strategije odvraćanja u uslovima promenljivih transatlantskih odnosa. Dok jedna strana traži veću evropsku autonomiju u bezbednosnim pitanjima, druga ukazuje na visoke troškove, pravne rizike i tehnološke praznine koje stoje na putu brzom rešenju.
Pomozite nam da budemo bolji.

































