Nova genetska studija pokazuje da se sklonost ka ljudskoj krvi u grupi Anopheles leucosphyrus razvila jednom između približno 2,9 i 1,6 miliona godina, najverovatnije u regionu Sundaland. Vremenski okvir se poklapa sa pretpostavljenim dolaskom Homo erectus-a pre oko 1,8 miliona godina, što sugeriše vezu između ranih hominina i evolucije vektora. Nalaz pomera ranije procene o poreklu hranjenja komaraca na ljudima i može pomoći u rekonstrukciji ranih migracija hominina.
Komarci Su Počeli Da Se Hrane Ljudi Pre Otprilike 1,8 Miliona Godina — Nova Genetska Studija

Komarci su među najsmrtonosnijim životinjama za ljude: infekcije malarije koje prenose i dalje godišnje ubijaju preko 600.000 osoba, a oko polovine svetske populacije i dalje je izloženo riziku. Pored malarije, pljuvačka komaraca širi i druge bolesti, kao što su West Nile virus, denge i različiti encefalitisi.
Nisu svi komarci prenosioci malarije. Svaki komarac koji siše ljudsku krv i prenosi malariju potiče iz grupe Anopheles leucosphyrus, što je relativno mali deo od ukupno oko 3.500 poznatih vrsta komaraca. Kada i zašto su ovi insekti razvili preferenciju za ljude bila je otvorena naučna dilema.
Nova međunarodna studija objavljena u časopisu Scientific Reports donosi genetsku analizu 38 jedinki iz 11 vrsta grupe Leucosphyrus, prikupljenih u jugoistočnoj Aziji između 1992. i 2020. godine. Istraživači su sekvencirali DNK i koristili računske modele da procene stope mutacija i rekonstrušu evolutivnu istoriju grupe.
Glavni nalazi
Prema rezultatima, sklonost ka ljudskoj krvi razvila se jednom u okviru grupe Leucosphyrus, između približno 2,9 i 1,6 miliona godina pre sadašnjosti. Najverovatnije mesto nastanka ove promene je region Sundaland (Borneo, Java, Malajski poluostrvo, Sumatra). Pre te promene, komarci su se prvenstveno hranili drugim obližnjim ne-ljudskim primatima.
Vremenski okvir koji su autori utvrdili poklapa se sa ranom hipotezom o dolasku Homo erectus-a u Sundaland pre oko 1,8 miliona godina, što sugeriše da prisustvo ranih hominina može biti povezano sa evolucijom preferencije za ljudske domaćine. Moderni ljudi (Homo sapiens) stigli su u taj region mnogo kasnije — pre približno 76.000–63.000 godina — pa su komarci imali dug period da razviju tu sklonost.
Zašto je to važno
Istraživači pretpostavljaju da su ključne genetske promene uključivale modulaciju receptora za mirise, što je omogućilo komarcima da prepoznaju hominin miris. Razumevanje kada su vektori razvili preferenciju za ljude može pomoći u rekonstrukciji ranih migracija hominina u oblastima sa ograničenim fosilnim zapisom.
Studija takođe pomera ranije procene porekla hranjenja komaraca na ljudima — ranije su neke teorije sugerisale da je antropofagija kod određenih vrsta nastala znatno kasnije (između ~509.000 i 61.000 godina). Novi genetski podaci ukazuju da su takve promene mogle nastati mnogo ranije u jugoistočnoj Aziji.
Ograničenja: Analiza se zasniva na 38 jedinki iz 11 vrsta i fokusirana je na jugoistočnu Aziju; direktna veza između specifičnih mutacija i promenjenog ponašanja komaraca zahteva dodatne funkcionalne studije. Ipak, genetski dokazi su snažan pokazatelj rane pojave antropofagije u ovoj grupi.
Izvor: međunarodni istraživački tim; studija objavljena u Scientific Reports
Pomozite nam da budemo bolji.




























