Nova studija otkriva da se tekući kristalni monomeri (LCM) iz ekrana nakupljaju u tkivima, uključujući mozak, ugroženih delfina i porpoza u Indo-Pacifiku. Analiza 62 LCM jedinjenja uzoraka iz Južnog kineskog mora (2007–2021) pokazala je četiri dominantna LCM-a koji se prenose hranidbenim lancem. Laboratorijski testovi su registrovali promene u genima povezanih sa popravkom DNK i deobom ćelija. Autori pozivaju na hitnu regulaciju i bolje odlaganje elektronskog otpada.
Elektronski Otpad Ulazi U Mozgove Delfina: Novi Dokazi Pozivaju Na Hitnu Akciju

Hemikalije iz ekrana laptopova, televizora i pametnih telefona nakupljaju se u tkivima ugroženih delfina i porpoza u Indo-Pacifiku, pokazuje nova studija koja poziva na hitnu regulaciju i poboljšano upravljanje elektronskim otpadom.
Tekući kristalni monomeri (LCM) su sastavni delovi displeja koji upravljaju prolazom svetlosti kroz ekrane. Iako su poznati kao perzistentni zagađivači zbog široke upotrebe elektronskih uređaja, njihov potencijalni uticaj na morske sisare i dalje je slabo razjašnjen.
U istraživanju objavljenom u časopisu Environmental Science & Technology, analizirani su uzorci tkiva Indo-pacifičkih humpback delfina i finless porpoza prikupljeni u Južnom kineskom moru u periodu 2007–2021. Naučnici su testirali 62 LCM jedinjenja i identifikovali četiri dominantna LCM-a prisutna i ranije detektovana u manjim ribama i beskralješnjacima.
Prisustvo LCM jedinjenja u potkožnom masnom tkivu, mišićima i, što je posebno zabrinjavajuće, u mozgu pokazuje da ova jedinjenja mogu preći krvno-moždanu barijeru. To sugeriše biokumulaciju kroz hranidbeni lanac — iz sitnijih organizama u vršne predatore poput delfina i porpoza — umesto direktne apsorpcije iz vode.
"Ovo je poziv na buđenje. Hemikalije koje pokreću naše uređaje sada prodiru u morski život i moramo odmah delovati po pitanju elektronskog otpada da bismo zaštitili zdravlje okeana, a na kraju i sebe," rekao je Yuhe He, jedan od autora studije.
Laboratorijski testovi pokazali su da su ta LCM jedinjenja menjala ekspresiju gena u kultivisanim ćelijama delfina, naročito one povezane sa popravkom DNK i deobom ćelija. Autori upozoravaju da takve promene mogu imati posledice po nervni sistem i druge organe, ali naglašavaju potrebu za daljim toksiološkim ispitivanjima kako bi se procenio stvarni rizik za morske vrste i moguće implikacije po ljudsko zdravlje.
Izvori i poziv na akciju
Analiza porekla LCM-a ukazuje da većinu dolaze od televizijskih i računarskih ekrana, uz manji doprinos iz ekrana pametnih telefona. Istraživači pozivaju na strožiju regulativu proizvodnje i odlaganja elektronskog otpada, bolje prakse reciklaže i dodatna istraživanja koja bi pratila kretanje ovih hemikalija kroz ekosistem.
Zaključak: Studija donosi jasne dokaze da sastojci modernih ekrana dospevaju do mozga morskih sisara, što predstavlja ozbiljan alarm za zdravlje okeana i podsticaj za hitne politike upravljanja e-otpadom.
Pomozite nam da budemo bolji.




























