Istraživanje sa Northwestern University pokazuje da antiepileptik levetiracetam može sprečiti formiranje toksičnog amyloid‑beta 42 u modelima životinja, kultivisanim ljudskim neuronima i u postmortem tkivu osoba sa Daunovim sindromom. Efekat sugeriše mogućnost preventivnog pristupa koji deluje pre formiranja plakova, ali je zasnovan na laboratorijskim i posmatračkim podacima. Potrebna su kontrolisana ljudska ispitivanja i procena bezbednosti pre bilo kakve primene kao preventivnog leka.
Proboj u prevenciji Alchajmera: Levetiracetam Može Sprečiti Proizvodnju Toksičnog Amyloid‑Beta 42

Novo istraživanje tima sa Northwestern University pokazuje da poznati antiepileptik levetiracetam (Keppra) može sprečiti formiranje toksičnog peptida amyloid‑beta 42, koji je povezan sa razvojem Alchajmerove bolesti. Rezultati su objavljeni u časopisu Science Translational Medicine i ukazuju na potencijalno preventivno dejstvo leka — ali uz važne rezerve i ograničenja.
Glavni nalazi
Istraživači su pokazali da levetiracetam smanjuje proizvodnju amyloid‑beta 42 u nekoliko modela: u životinjskim eksperimentima, u kultivisanim ljudskim neuronima i u postmortem uzorcima moždanog tkiva osoba sa Daunovim sindromom (koje su pod visokim rizikom za razvoj Alchajmera). Analiza ranijih kliničkih podataka takođe je ukazala da pacijenti sa Alchajmerovom koji su koristili levetiracetam imaju blago produžen period od prvih znakova kognitivnog pada do smrti, u proseku za nekoliko godina.
Šta to znači
Važna distinkcija: većina dostupnih lekova za Alchajmer (npr. lecanemab, donanemab) ciljaju uklanjanje postojećih amiloidnih plakova, dok levetiracetam po ovom radu deluje na raniji korak — sprečavanje nastanka amyloid‑beta 42 peptida. Autori podvlače da bi za preventivni efekat lek trebalo početi uzimati decenijama pre pojave simptoma (do 20 godina pre detektabilnog porasta amyloid‑beta 42).
„Ovo nije izjava o bolesti; to je deo starenja. Ali u mozgovima koji razvijaju Alchajmer, previše neurona skrene s pravog puta i tada dolazi do proizvodnje amyloid‑beta 42,“ rekao je korespondirajući autor Jeffrey Savas.
Ograničenja i oprez
- Istraživanje se zasniva pretežno na životinjskim modelima i ćelijskim kulturama; kontrolisana ljudska ispitivanja još nisu sprovedena.
- Analize ranijih ljudskih podataka su posmatračke prirode i ne dokazuju uzročnu vezu između upotrebe leka i sprečavanja proizvodnje toksičnih proteina.
- Levetiracetam se brzo razgrađuje u organizmu, pa su istraživači najavili rad na modifikacijama leka koje bi duže delovale i preciznije ciljale mehanizam stvaranja plakova.
Bezbednost i neželjeni efekti
Levetiracetam je već dugo u upotrebi protiv epilepsije i ima dobro dokumentovan profil neželjenih dejstava: najčešće su pospanost, slabost, vrtoglavica, glavobolja i gubitak apetita. Zabeležene su i promene raspoloženja (anksioznost, depresija, agitacija), a u retkim slučajevima i ozbiljniji neželjeni događaji poput kožnih reakcija, poremećaja krvi ili suicidalnih misli. Zbog toga bi bilo neophodno pažljivo proceniti rizik i korist pre eventualne preventivne primene kod zdravih osoba ili onih sa povećanim rizikom.
Sledeći koraci
Tim planira da pokrene ispitivanja kod ljudi, posebno osoba sa genetskim oblicima Alchajmera i onih sa visokim rizikom, kako bi proverili da li se efekt iz laboratorijskih modela može potvrditi u kliničkim uslovima. Finansiranje su obezbedili National Institutes of Health i Cure Alzheimer’s Fund.
Zaključak: Rezultati su obećavajući i otvaraju novi pristup prevenciji Alchajmera — ciljanja same proizvodnje toksičnih amyloid‑beta 42 peptida. Ipak, do kliničke primene potrebno je provesti rigorozna ljudska ispitivanja i jasno odrediti bezbednosni profil za dugotrajnu upotrebu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























