Analiza zapečenih naslaga sa 85 komada keramike sa 13 nalazišta otkriva da su ljudi u severnoj i istočnoj Evropi između 6000. i 3000. g. p.n.e. kombinovali ribu sa divljim biljnim namirnicama kao što su trave, gomolji i bobice. Metod koji kombinuje analizu lipida i skenirajuću mikroskopiju identifikovao je biljne ćelijske strukture u 58 uzoraka, a eksperimentalno kuvanje pokazalo je kako su, na primer, bobice guelder rose menjale ukus jela. Nalazi sugerišu da su kulinarske tradicije bile uspostavljene mnogo ranije nego što se ranije mislilo.
Prava „paleo“ ishrana: keramika otkriva da su lovci‑sakupljači jeli mnogo voća i povrća

Nova analiza zapečenih naslaga sa keramike otkriva da su zajednice u severnoj i istočnoj Evropi između 6.000. i 3.000. godine p.n.e. redovno pripremale ribu zajedno sa raznovrsnim divljim biljnim namirnicama — travama, gomoljima i bobicama.
Metode koje otkrivaju prave sastojke drevnih jela
Istraživači, predvođeni arheobotaničarkom Larom González Carretero sa Univerziteta u Jorku, kombinovali su analizu lipida (masnih molekula) i mikroskopsku identifikaciju karbonskih "foodcrust" naslaga — zapečenih ostataka hrane koji ostaju na posudama. Lipidne analize često su ukazivale na prisustvo ribe i školjki, dok je skenirajuća elektronska mikroskopija omogućila identifikaciju ćelijskih struktura biljaka u tim naslagama.
Šta su našli
Tim je analizirao 85 komada keramike sa 13 nalazišta, od Rusije do južne Danske. U 58 uzoraka otkriveni su biljni ostaci — divlje trave, gomolji, rizomi, plodovi i koreni — često u kombinaciji sa ribljim mastima. Povremeno su se pojavljivali i tragovi jelenske masti ili mlečnih proizvoda.
Studija pokazuje da su grupe mezolitskih lovaca‑sakupljača bile selektivne u izboru biljaka koje su stavljali u posude: na nalazištima pored reke Don uočene su kombinacije ribe sa divljim mahunarkama i travama, dok su na lokacijama uz Volgu i u Poljskoj nađene kombinacije ribe sa bobicama guelder rose (Viburnum opulus).
Eksperimenti i ukus praistorije
Istraživači su izveli eksperimentalna kuvanja u replika-posudama kako bi rekreirali nastanak zapečenih naslaga i promene ukusa. Mešanjem jednakih količina bobica guelder rose i šarana i njihovim kuvanjem, otkrili su da kombinacija ublažava gorčinu bobica i menja ukus jela — ukus postaje slađi i prijatniji. Slični recepti još postoje u nekim regionima Rusije i Japana kao riblji žele sa kiselim bobicama.
Značaj nalaza
Rezultati ukazuju da su kulinarske tradicije — selekcija sastojaka i načina pripreme u posudama — postojale mnogo pre poljoprivrede i stočarstva. Potraga za odgovorom zašto je keramika prihvaćena bila je jedan od ciljeva studije; autori sugerišu da su nove teksture, ukusi i mogućnost prerade i čuvanja hrane (npr. dobijanje ulja tokom ribolovnih viškova) mogli da budu važni faktori.
González Carretero i saradnici planiraju da prošire istraživanje na veći geografski prostor i duže vremenske periode kako bi ispitali uticaj promena okoline na prehrambene navike. Studija naglašava da su divlje biljne namirnice bile ključan deo ishrane i da njihovo uključenje u analize daje potpuniju sliku drevnih prehrambenih praksi.
Zaključak: Bez analize biljnih ostataka, naša percepcija mezolitske ishrane ostaje nepotpuna — biljke su bile sveprisutne i kulturološki selektivno korišćene u kuhinji praistorijskih zajednica.
Pomozite nam da budemo bolji.




























