Rat u Gazi doveo je do ozbiljnog manjka kuhinjskog gasa i goriva, pa su mnoge porodice prinuđene da kuvaju na otvorenoj vatri, drvetu ili sagorevanjem plastike. UN navodi da dostupne količine gasa pokrivaju manje od 3% potreba, dok humanitarne procene ukazuju na značajan deficit u snabdevanju. Dugotrajna izloženost dimu pogoršava respiratorne bolesti, naročito kod dece i hroničnih bolesnika, a tokom Ramazana porodice često preskaču sahur zbog nemogućnosti loženja vatre.
Život Prekriven Sazom: Nedostatak Gasa Prisiljava Porodice u Gazi da Kuvaju Na Otvorenoj Vatri

Uoči zalaska sunca, Islam Dardouna pruža ruku ka loncu koji visi nad improvizovanom sporetinom napravljenom od izgužvanog metalnog limenka, dok papir i komadi drva hrane vatru ispod njega. Dim se diže oko njenog lica — tanka crna naslaga saza ostaje na koži i odeći, a miris dima ne izlazi iz šatora.
Sa inhalatorom u desnoj ruci, Dardouna pokušava da spremi obrok za troje dece. Boluje od astme i hroničnih respiratornih problema, koji su se pogoršali tokom sukoba od oktobra 2023. godine.
„Više ne mogu da izdržim vatru uopšte. Grejemo vodu na toj vatri, kuvamo… sve. Potpuno mi je uništila zdravlje“, kaže Dardouna.
Zamena gasa opasnim alternativama
Od početka rata snabdevanje kuhinjskim gasom i gorivom u Pojasu Gaze je drastično ograničeno. Iako su posle primirja u oktobru ušla ograničena količina goriva i potrepština, UN i lokalne vlasti upozoravaju da je to daleko ispod potreba stanovništva.
Prema podacima UN OCHA, dostupne količine gasa pokrivaju manje od 3% potrebnog. Zbog toga mnoge porodice pribegavaju opasnim alternativama: oko 54,5% domaćinstava koristi drvo za kuvanje, približno 43% sagoreva otpad i plastiku, a samo oko 1,5% može koristiti gas.
Zdravstveni i bezbednosni rizici
Humanitarne organizacije upozoravaju da dugotrajna izloženost dimu i toksičnim isparenjima iz sagorevanja plastike ozbiljno ugrožava zdravlje, naročito respiratorno zdravlje dece i osoba sa prethodnim oboljenjima. U kampovima za raseljene svakodnevna izloženost dimu dovodi do glavobolja, pogoršanja astme i drugih problema sa plućima.
Porodice često nemaju alternativu: skupljaju drvo, plastične flaše i otpad koji potom sagorevaju kako bi spremile obrok. Mnoge su prisiljene da koriste i pomoćne termose ili da piju neprokuvanu vodu zbog nemogućnosti da u svakom trenutku pripreme vruću vodu za bebe.
Poseban teret tokom Ramazana
Kriza se dodatno oseća tokom Ramazana, kada porodice treba da pripreme i sahur i iftar. Loženje vatre pre zore često je otežano zbog nedostatka osvetljenja, lošeg vremena i visokih cena drva, pa mnogi preskaču predzoručak ili dolaze do drugih nesigurnih rešenja.
Apeli vlasti i humanitarne posledice
Generalna uprava za naftu u Gazi upozorava na „katastrofalne posledice“ obustave snabdevanja kuhinjskim gasom i navodi da je deficit u odnosu na potrebe — prema nekim procenama — oko 70% nakon primirja. Uprava poziva međunarodne aktere i posrednike da obezbede redovan protok gasa i osnovnih dobara.
Dok čekaju rešenje, mnoge porodice oslanjaju se na gotove obroke iz distribucija pomoći i dobrotvorne kuhinje, ali i to često nije dovoljno: čak i podgrevanje hrane postaje izazov zbog nedostatka goriva.
„Naši životi su prekriveni sazem“, kaže Muath Dardouna. „Spremni smo da živimo u najskromnijim uslovima, ali nema grejanja, nema gasa, nema osvetljenja.“
Rešenje, kako poručuju pogođene porodice, nije samo transport gasa — već obnova osnovnih uslova za normalan život: stabilno snabdevanje, pristup jeftinim potrepštinama i zaštita zdravlja najosetljivijih.
Podaci i izvori: UN OCHA; izjave porodica i lokalne Generalne uprave za naftu u Gazi.
Pomozite nam da budemo bolji.



























