Studija u Nature Medicine analizirala je 52 donirana mozga i pronašla tragove mikroplastike, pri čemu su uzorci iz 2024. imali znatno više čestica nego oni iz 2016. U 2024. uzorcima, osobe sa demencijom imale su oko 3–5 puta više mikroplastike nego oni bez demencije. Nalazi su trenutno asocijativni i ne dokazuju uzročnost, pa su potrebna dalja istraživanja i veće studije. Stručnjaci preporučuju bolju filtraciju, strožu regulaciju industrijskog otpada i smanjenje lične izloženosti plastici.
Više mikroplastike u mozgu osoba sa demencijom — nova studija iz Nature Medicine

Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Medicine pronašlo je tragove mikroplastike u ljudskim mozgovima i zabeležilo značajno veće koncentracije kod uzoraka osoba sa demencijom.
Ključni nalazi
Tim istraživača analizirao je 52 donirana mozga i potvrdio da čestice mikroplastike mogu dospeti u mozak prelazeći krvno-moždanu barijeru. Uzorci prikupljeni 2024. godine sadržali su znatno više mikroplastike nego uzorci iz 2016. godine, a u okviru 2024. uzoraka oni od osoba sa demencijom imali su približno 3–5 puta više mikroplastike u odnosu na uzorke bez demencije.
„Svaki put kada počnemo da kopamo, otkrijemo čitav niz stvari uz koje pomislimo: 'Da li je ovo gore nego što smo mislili?'“ — Matthew Campen, University of New Mexico, u izjavi za Earth.com.
Šta ovo znači
Važno je naglasiti da su trenutno otkrića asocijativna. To znači da studija pokazuje povezanost između viših nivoa mikroplastike i prisustva demencije, ali ne dokazuje da mikroplastika uzrokuje demenciju. Potrebna su dalja istraživanja — većih uzoraka, eksperimentalnih modela i mehanističkih studija — da bi se utvrdila eventualna uzročnost.
Kako mikroplastika dospeva u organizam
Mikroplastika nastaje raspadanjem većeg plastičnog otpada i širi se kroz tlo, vodu i vazduh. Ljudi mogu da je udahnu ili unesu hranom i vodom; deo čestica može potom proći barijere u organizmu, uključujući krvno-moždanu barijeru, i akumulirati se u tkivima.
Veći zdravstveni kontekst
Prethodna istraživanja su ukazivala na moguće veze mikroplastike sa upalom, hormonskim disbalansom i kardiovaskularnim problemima, ali i tu je većina dokaza zasnovana na asocijacijama ili eksperimentalnim modelima. Naučnici upozoravaju na oprez pri tumačenju i pozivaju na dodatna, rigoroznija ispitivanja.
Preporuke i mere
Autori i stručnjaci za zaštitu životne sredine predlažu kombinaciju sistema i ličnih mera za smanjenje izloženosti i onečišćenja:
- Strukturne mere: bolja filtracija otpadnih voda, stroža regulacija industrijskog otpada i standardi za emisiju čestica.
- Lične mere: korišćenje višekratnih posuda, smanjenje upotrebe jednokratne plastike i nošenje odeće od prirodnih materijala kada je moguće.
- Javni angažman: kampanje i pritisak na proizvođače da ponude opcije bez plastike.
Zaključno, nalaz da je mikroplastika prisutna u ljudskom mozgu i povezana sa demencijom predstavlja razlog za zabrinutost i podsticaj za dodatna istraživanja i mere smanjenja zagađenja. Potrebno je vreme i finansiranje da bi se razjasnili potencijalni mehanizmi i uticaji na zdravlje.
Pomozite nam da budemo bolji.

























