Zalivske države ne traže otvoreni rat sa Iranom, ali pritiskaju SAD da trajno oslabe iransku vojnu sposobnost kako bi se zaštitile ključne naftne rute kroz Hormuz. Iran je, prema izveštajima, izveo napade na aerodrome, luke i naftne objekte u šest država, dok GCC još nije postigao koordinisani odgovor. Region balansira između zahteva za odvraćanjem i straha od šire eskalacije.
Analiza: Zaliv traži od SAD trajno slabljenje Irana dok se kriza u Hormuzu produbljuje

Dubai, 16. mart (Reuters) — Zalivske arapske države ne traže direktan rat sa Iranom, ali sve češće pritiskaju SAD da ne ostave Teheran dovoljno jakim da i dalje preti ključnim naftnim rutama kroz moreuz Hormuz, rekli su Reutersu izvori iz regiona.
Šta traže zemlje Zaliva
Prema izvorima i zapadnim diplomata, mnoge zemlje regiona očekuju od Vašingtona da iransku vojnu sposobnost sveobuhvatno oslabi — ne da se prekine vojna akcija dok Teheran ostane u stanju da opet preti regionalnim energetskim instalacijama i pomorskom saobraćaju. Istovremeno, izvori tvrde da SAD pokušavaju da obezbede podršku država Zaliva za kampanju u kojoj učestvuju SAD i Izrael, kako bi dobile jaču međunarodnu legitimitet i domaću podršku.
Iran napada šest zalivskih država
Teheran je, prema izveštajima, izveo udare dronovima i raketama na aerodrome, luke, naftne objekte i komercijalne centre u šest država Zaliva, dok je istovremeno ometao plovidbu kroz Hormuz — prolaz kroz koji protiče oko petine svetske nafte. Ti napadi su pojačali strah lidera regiona da bi ostavljanje Irana sa značajnim ofanzivnim kapacitetima moglo rezultirati mogućnošću da zemlja u budućnosti drži energetske rute kao instrument pritiska.
"Postoji širok osećaj širom Zaliva da je Iran prešao svaku crvenu liniju," rekao je Abdulaziz Sager, predsednik Gulf Research Center-a, ističući da su ranije branili izbegavanje rata, ali da su napadi promenili percepciju.
Strah od šire eskalacije i politika uzdržanosti
Dok neki u regionu zahtevaju „sveobuhvatno oslabljenje“ iranske vojne sposobnosti, druge zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, ističu oprez i uzdržanost. Zvaničan stav UAE je da ne žele da budu vučeni u eskalaciju, ali da zadržavaju pravo da preduzmu neophodne mere za zaštitu suvereniteta i bezbednosti građana.
Izvori kažu da unilateralne akcije pojedinačnih zalivskih država nisu opcija jer bi izlagale te zemlje odmazdi; kolektivna ili koordinisana intervencija smatra se manje rizičnom, ali konsenzus unutar GCC nije postignut — države su održale tek jedan Zoom sastanak i nema još zajedničke arapske strategije.
Strateška dilema i geopolitičke posledice
Analitičari ukazuju na suštinsku dilemu: zemlje Zaliva balansiraju između neposredne potrebe da zaštite kritičnu infrastrukturu i rizika da budu uvučene u rat koji vode SAD i Izrael. Pridruživanje toj kampanji bi malo promenilo vojnu prednost SAD, dok bi znatno povećalo izloženost regiona iranskim odmazdama.
Bernard Haykel sa Univerziteta Princeton napominje da je zabrinjavajuće što Iran već može ograničiti plovidbu kroz Hormuz, što predstavlja dugoročnu pretnju regionalnoj stabilnosti i globalnoj energetskoj bezbednosti. Takođe se navodi apel da i kupci zalivske nafte — posebno velike azijske ekonomije poput Kine i Japana — preuzmu deo odgovornosti u obezbeđivanju pomorskih puteva.
Mogući scenariji
Zvaničnici iz regiona upozoravaju da bi udari na velike naftne objekte, postrojenja za desalinizaciju ili masovne civilne žrtve mogli prisiliti saveznike Saudijske Arabije na direktnu reakciju, iako bi i tada lideri pokušali da kalibrišu sve odgovore kako bi izbegli širu eskalaciju.
Završno, državni i diplomatski pritisci, kalkulacije o riziku i široke ekonomske posledice čine odgovor Zaliva kompleksnim i pažljivo izbalansiranim — region traži trajno umanjenje iranskih kapaciteta, ali bez ulaska u rat koji bi mogao da pogorša bezbednosnu situaciju još više.
(Dodatno izveštavanje: Alexander Cornwell u Jerusalimu i Parisa Hafezi u Dubaiju; tekst: Samia Nakhoul; uređivanje: Kevin Liffey)
Pomozite nam da budemo bolji.


































