Izveštaj IPES-Food upozorava da velike tehnološke kompanije koriste AI, satelite i senzore da bi uticale na odluke o setvi, favorizujući nekoliko profitabilnih kultura. Autori tvrde da to može marginalizovati autohtone sorte i povući farmere u zavisnost od industrijskog semena i hemikalija. Izveštaj takođe ističe velike energetske zahteve AI sistema i poziva na jačanje farmer‑vođenih pristupa i zaštitu agrobiodiverziteta.
Stručnjaci Upozoravaju: Kako Velike Tehnološke Kompanije Kroz AI Oblikuju Šta Farmeri Sade

Velike tehnološke kompanije koriste veštačku inteligenciju kako bi uticale na odluke o setvi širom sveta, upozorava izveštaj International Panel of Experts on Sustainable Food Systems (IPES-Food) pod naslovom "Head in the Cloud". Google, Microsoft, Amazon, IBM i Alibaba navodno sklapaju partnerstva sa velikim agrarnim kompanijama i koriste satelite, dronove i senzore u zemljištu da bi prikupljali podatke, koje potom obrađuju AI modeli koji daju preporuke farmerima.
„Kompanije se igraju sistemom ishrane, i nemamo luksuz da se s tim igra“, rekao je Pat Mooney, kanadski stručnjak za poljoprivredu i jedan od autora izveštaja.
Preporuke algorithmima često favorizuju uske grupe komercijalno profitabilnih kultura — pre svega pšenicu, kukuruz, pirinač, krompir i soju. Takav fokus može marginalizovati regionalne i autohtone sorte, kao što je teff u Etiopiji, i podstaći prelazak farmera u zavisnost od industrijski proizvedenog semena i hemijskih tretmana, umesto održivih lokalnih praksi.
Ekonomija i resursi
Tržište digitalne poljoprivrede brzo raste: prema Fortune Business Insights, vrednost tržišta procenjena je na 30 milijardi USD prošle godine, sa projekcijom rasta na 84 milijarde USD do 2034. Istovremeno, treniranje i održavanje velikih AI modela zahteva velike količine električne energije i vode za hlađenje data centara, što može povećati troškove i opteretiti lokalne zajednice. Iako AI može pomoći u optimizaciji energetskih mreža, koristi od tih rešenja najčešće idu najvećim korporacijama.
IPES-Food napominje i politički aspekt: vladini zvaničnici i finansijski investitori privučeni su ovim digitalnim alatima jer se predstavljaju kao „inovativna“ rešenja. To znači da čak i ako farmeri odbiju korporativne savete, mogu se suočiti sa pritiskom institucija koje podržavaju takve tehnologije.
Otpornost lokalnih sistema i primeri prakse
Autori izveštaja ističu da globalizacija prehrambenih lanaca povećava ranjivost na poremećaje — od ekstremnih vremenskih uslova do geopolitičkih konflikata, poput rata u Ukrajini. Lim Li Ching, ko-predsednica IPES-Food, poziva na veći naglasak na odluke koje vode sami farmeri i na znanja zasnovana na lokalnim uslovima.
Izveštaj navodi primere zajednica koje čuvaju agrobiodiverzitet: peruanske porodice koje gaje stotine autohtonih sorti krompira, inicijative za čuvanje semena u Kini, i farmeri u Tanzaniji koji koriste društvene mreže za vremenske informacije i određivanje cena. Slični izazovi i prilike postoje i u regionu Balkana, gde male porodične farme i autohtone sorte mogu biti ugroženi ili, naprotiv, predstavljati važan oslonac za lokalnu bezbednost hrane.
Preporuke za zaštitu lokalne poljoprivrede: podrška farmerima da donose sopstvene odluke; finansiranje istraživanja malih proizvođača; ulaganje u seed bank-e i programe očuvanja autohtonih sorti; jačanje lokalnih tržišta i pijaca kako bi se smanjila zavisnost od globalnih lanaca.
Zaključno, izveštaj poziva na balans između digitalnih tehnologija koje mogu pomoći poljoprivredi i očuvanja lokalnih sistema koji obezbeđuju otpornost, raznolikost i bezbednost hrane.
Pomozite nam da budemo bolji.

























