Studija objavljena u Nature na modelu miševa pokazuje da starenje crevnog mikrobioma može izazvati upalu koja remeti vagus nerv i slabi komunikaciju sa hipokampusom, što dovodi do pada pamćenja. Izdvojena bakterija Parabacteroides goldsteinii i povećanje srednjelančanih masnih kiselina aktiviraju mijeloidne ćelije i upalu. Uklanjanje štetnog mikrobioma antibioticima ili stimulacija vagus nerva povratili su memorijske funkcije kod miševa, ali prevođenje na ljude zahteva dodatne studije.
Kako Creva Mogu Sačuvati Pamćenje: Novi Dokazi O Vagus Nervu I Mikrobiomu
The Answer To Improved Memory Could Be in Our GutEkaterina Demidova - Getty Images
Novo istraživanje sugeriše da promene u crevnom mikrobiomu tokom starenja mogu ometati komunikaciju između creva i mozga i doprineti padu pamćenja. Rad objavljen u Nature na modelu miševa ukazuje na moguću ulogu bakterije Parabacteroides goldsteinii, upalnih metabolita i vagus nerva u tom procesu.
Šta su naučnici radili? Istraživači sa Univerziteta Pensilvanija i Stanforda pažljivo su kontrolisali mikrobiom mlađih i starijih miševa. Ko-housing (držanje mladih i starih miševa zajedno) doveo je do toga da mlađi miševi preuzmu mikrobiom starijih i pritom su pokazali pogoršanje u testovima pamćenja. Nakon tretmana širokog spektra antibioticima, performanse su se vratile na nivo karakterističan za mlade životinje.
Predloženi mehanizam: Tim je utvrdio da stariji miševi akumuliraju bakteriju Parabacteroides goldsteinii. Ova bakterija je povezana sa povećanjem određene grupe metabolita — srednjelančanih masnih kiselina — koje aktiviraju mijeloidne imune ćelije i pokreću lokalnu upalu. Upalni signal zatim narušava funkciju vagus nerva, bitne veze između creva i hipokampusa, dela mozga odgovornog za formiranje sećanja.
Intervencije i rezultati: Dva pristupa su poboljšala kognitivne rezultate kod miševa: uklanjanje štetnog mikrobioma antibioticima i neposredna stimulacija vagus nerva. Autori tvrde da obnavljanje aktivnosti vagusa može povratiti memorijske sposobnosti starijih životinja na nivo mladih.
„Vreme nastupanja gubitka pamćenja nije potpuno unapred određeno; aktivno ga moduliše telo, a gastrointestinalni trakt je ključni regulator ovog procesa,“ rekao je Christoph Thaiss, jedan od vodećih autora.
Šta ovo znači za ljude? Nalazi su intrigantni i dodaju novu dimenziju razumevanju veze između mikrobioma i mozga. Međutim, važno je naglasiti da je istraživanje rađeno na miševima. Prevođenje ovih rezultata na kliničke tretmane za ljude zahteva dodatne studije i kliničke probe. Ipak, stimulacija vagus nerva već je odobrena u medicinske svrhe (npr. za epilepsiju i depresiju), što olakšava put za dalja istraživanja u ovom pravcu.
Praktičan savet: Iako ne postoji jednostavno „rešenje“ za očuvanje pamćenja zasnovano na ovom radu, istraživanje podvlači značaj zdravog crevnog ekosistema i potrebe za daljim ispitivanjima kako bi se razvile ciljane intervencije protiv starenjem izazvanog kognitivnog pada.
Zaključak: Studija ukazuje na trostepeni put ka kognitivnom padu — gastrointestinalno starenje, mikrobnа i metaboličkа promena i upalna dezorganizacija koja remeti vagus nerv. To je snažan podsticaj za nova istraživanja o tome kako modulacija mikrobioma i nervne komunikacije može pomoći u očuvanju pamćenja.
Pomozite nam da budemo bolji.
