Američki pritisak podgreva spekulacije o eventualnoj promeni vlasti na Kubi, dok predsednik Miguel Díaz-Canel ima još oko dve godine mandata, ali je nepopularan. Dva člana porodice Castro—Óscar Pérez-Oliva i Raúl Guillermo Rodríguez Castro—spominju se kao mogući naslednici. Stručnjaci upozoravaju da prava vlast u velikoj meri ostaje u vojsci i bliskim krugovima Raúla Castra, pa bi smena predsednika mogla doneti malo stvarnih reformi.
Povećan američki pritisak, spekulacije o nasledniku na Kubi: Da li će opet doći Castro?

SAN JUAN, Portoriko — Kako raste pritisak iz SAD, u javnosti i među analitičarima sve češće se postavlja pitanje ko bi mogao zameniti kubanskog predsednika Miguela Díaz-Canela, koji ima još oko dve godine mandata, ali je izrazito nepopularan.
Ko su potencijalni naslednici?
U fokusu su dvojica muškaraca iz široke porodice Castro.
Óscar Pérez-Oliva Fraga (55) izrodio se iz relativne anonimnosti i brzo napredovao: u maju 2024. imenovan je za ministra u Ministarstvu spoljnotrgovinske razmene i investicija, a u oktobru postao jedan od potpredsednika vlade. U decembru je dobio i mesto u Narodnoj skupštini — formalni uslov za eventualnog predsednika. Pérez-Oliva ima pozadinu u elektrotehnici i privredi, radio je kao direktor kompanije za uvoz i u Mariel specijalnoj razvojnoj zoni. U javnim nastupima pokazao je retku spremnost da prizna i unutrašnje probleme, ne svaljujući sve na američku blokadu.
Raúl Guillermo Rodríguez Castro, poznat kao „Raulito“ ili „El Cangrejo“, unuk Raúla Castra, do skoro nije imao državnu funkciju u formalnom smislu: bio je telohranitelj i potom rukovodilac kubanske službe za bezbednost koja nadgleda lidere. Njegovo porodično poreklo i veze (otac je bio Luis Alberto Rodríguez López-Calleja, nekadašnji šef GAESA) daju mu uticaj, ali njegovo prezime i stil života izazivaju kritike javnosti.
Gde je prava vlast?
Mnogi stručnjaci ističu da promena lica na mesto predsednika ne bi nužno značila velik zaokret. Prema Sebastiánu Arcosu, izvršna moć u velikoj meri ostaje u rukama vojske i mreže bliskih saradnika Raúla Castra, koji iako je star, i dalje uživa neformalni autoritet.
„Vođstvo Partije u Kubi ne znači mnogo. Partija je često samo fasada. Prava moć je u vojsci, pod Raúlom Castrom,“ kaže Arcos.
Stručnjaci takođe upozoravaju da je režim resistentan na ozbiljne strukturne ekonomske reforme — pa su očekivanja da bi promena predsednika automatski rešila duboke probleme nerealna.
Javni dojmovi i potencijal za sukob
Perez-Oliva se predstavlja kao tehno-krat sa komercijalnim iskustvom, što ga čini pogodnim kandidatom za one koji traže neku vrstu tehničke, moguće pragmatične promene. Rodríguez Castro, s druge strane, ima jake porodične veze i obavlja ključne uloge u bezbednosnom aparatu, ali njegovo prisustvo u javnosti često izaziva negodovanje — naročito kada njegove objave na društvenim mrežama prikazuju obilje dok domaćinstva oskudevaju.
Analitičari veruju da smena Díaz-Canela jeste moguća, ali da bi prava promena zahtevala lomove unutar samog režima — posebno ako bi Raúl Castro umro ili znatno oslabi. To bi moglo otvoriti borbu za uticaj između više frakcija.
Zvanični stav i međunarodni kontekst
Zvaničnici Havane negiraju da je politički sistem ili položaj predsednika predmet pregovora sa SAD. Istovremeno, politički pritisak iz SAD i javne spekulacije — uključujući kontakte između kubanskih zvaničnika i američkih lidera kao što je senator Marco Rubio — doprinose sve većem interesovanju za pitanja sukcesije.
Bez obzira na to ko bi formalno preuzeo predsedništvo, mnogi analitičari veruju da su temeljni izazovi Kube — ekonomska kriza, energetski problemi i rastuće nezadovoljstvo stanovništva — problemi koje transfiguracija lica na vrhu sama po sebi ne može brzo rešiti.
___
Associated Press reporter Milexsy Durán u Havani je doprineo ovoj priči.
Pomozite nam da budemo bolji.




























